Nitko nikad nije odgovorio, a kome da vjerujem? Ja, osobno, nikome i nikada. Ja samo mogu vjerovati onome ko i ako dopusti to spomen obilježje – da mi i naša djeca možemo nekada doći i klanjati se žrtvama i proučiti Fatihu (dova). Barem smo to zaslužili i oni i mi. Tada se moglo vidjeti malo pokajanja.
Ovim riječima Hava Bosno je za “Vijesti” ispričala šta misli o podizanju spomen obilježja žrtvama protjerivanja bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog 1992. godine, kada je odveden i njen suprug Esad. Njega i još najmanje 66, uglavnom Bošnjaka, izbjeglica iz BiH, koji su u Crnu Goru došli bježeći od rata, nezakonito je uhitila crnogorska policija i predala neprijatelju – vojsci bosanskih Srba, koja je većinu njih likvidirala. Samo 12 ih je uspjelo preživjeti u koncentracijskim logorima. Najmanje 33 izbjeglice srpske nacionalnosti također su deportirane na prisilnu mobilizaciju. Nitko nije odgovarao za deportaciju civila…
Inicijativu za podizanje spomenika i proglašenje Dana sjećanja prvi put su 2011. godine podnijele nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – Anima. čelnici tadašnje Vlade i Općine Herceg Novi . Ponavljali su to svake godine, ali do danas nije prihvaćeno.
– Zamislite, pobjegnete od rata negdje gdje vjerujete, javljate se redovito Crvenom križu, ne sluteći da će oni sami pomoći zlikovima da ih pokupe i ubiju. Ali zašto ne podignu taj spomenik? Jer oni znaju kakvu su sramotu i zločin počinili – kazao je Bosno koji sada živi u Švedskoj.
Podizanju spomen obilježja žrtvama nada se i Hazbija Begić, čiji je suprug Asim također ubijen.
– Prazninu koju moji sinovi i ja osjećamo ne možemo ničim nadoknaditi. Žalosno je što za zločine počinjene u Crnoj Gori i Herceg Novom nitko nije odgovarao.
Podsjeća da tijelo njenog supruga još nije pronađeno i da “nemaju gdje da mu se poklone”.
– Znate li što to znači? Znaš li kakav je to osjećaj? Kakva je to bol? Spomenik u Herceg Novom bio bi mjesto gdje bi Crna Gora koliko-toliko oprala svoju čast, a svim porodicama ubijenih dala nadu u bolju budućnost – rekao je Hazbija Begić.
Očekivali su više od nove vlasti
Odgovarajući na pitanje da li je razočarana načinom na koji se vlasti odnose prema ratnim zločinima, pa tako i podnesenom inicijativom, izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da su nakon promjene vlasti 2020. godine očekivali mnogo više:
– Predstavnici nove vlasti djelovali su samo na simboličkoj razini.
Podsjetila je da su se na tridesetu obljetnicu zločina žrtvama ispričali ministar unutarnjih poslova Filip Adžić i ravnatelj policije Zoran Brđanin, a obilježavanju obljetnice nazočila su četiri ministra – Adžić, zatim ministar pravosuđa Marko Kovač, bivši ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović a tadašnji ministar rada i socijalne skrbi Admir Adrović.
Sljedeće godine na skupu se pojavio i tadašnji premijer Dritan Abazović.
– No, to su još uvijek neslužbeni memorijalni skupovi koje organiziramo mi iz nevladinih udruga, bez spomenika i službenog dana sjećanja, koji bi trebala ustanoviti država – rekla je Gorjanc Prelević.
Istaknula je da je mnogim predstavnicima države stalo do “riječi”.
– Čuli smo 2021. godine i tadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore Aleksu Bečića koji je izrazio žaljenje za zločine nad bosanskohercegovačkim izbjeglicama i istaknuo da su “osuda zločina i pijetet prema žrtvama jedini način zacjeljivanja rana”. prošlosti”, a opet, ni on, ni Demokrati, nisu se zalagali za uspostavu Dana sjećanja na žrtve deportacija, iako smo tada tražili njegovu potporu za to. Ministar Adžić je verbalno podržao podizanje spomenika i ustanovljenje dana sjećanja, ali nakon toga ni on ni URA nisu učinili ništa da se to dogodi – tvrdi Gorjanc Prelević.
Ona je istakla da će ta nevladina organizacija do kraja ovog mjeseca ponoviti inicijative vlastima, kako u Herceg Novom, tako i na svim nivoima.
U vrijeme protjerivanja izbjeglica na vlasti je bila Demokratska partija socijalista (DPS), a njen doskorašnji lider Milo Đukanović tada je bio premijer.
Damir Suljević, saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO), kaže za “Vijesti” da odnos vlasti prema ovom ratnom zločinu mora biti drugačiji:
– No, istovremeno treba istaknuti da je u posljednjih nekoliko godina napravljen određeni pomak u dijelu koji se odnosi na političko priznavanje ovog zločina.
Podsjetivši da od 2021. komemoraciji, koju svake godine u Herceg Novom organizira jedna nevladina udruga, prisustvuju policijski dužnosnici, ministri i premijer, Suljević naglašava da dvije godine nakon javnog obećanja bivšeg ministra unutarnjih poslova da bi se zalagao za postavljanje spomen-ploče, nema podataka da je išta poduzeo po tom pitanju.
– Odnos prema ovom zločinu mora biti popraćen konkretnijim djelovanjem i sinkroniziranim odnosom donositelja odluka. U svim strukturama vlasti mora postojati većinsko razumijevanje o njegovoj prirodi i minimumu koji se mora učiniti kako bi se odala počast žrtvama i osigurala pravda, ali i uspostavila kultura sjećanja u našem društvu utemeljena na jasno proklamiranim demokratskim načelima i vrijednostima - istakao je Suljević.
Žrtvama je svejedno tko je na vlasti kad nema pomaka
Gorjanc Prelević je ocijenila da je obiteljima žrtava svejedno tko je na vlasti sve dok se ne dođe do bitnih pomaka u suočavanju s tim zločinom.
– Koliko god to bilo paradoksalno, najvažniji konkretan potez – sudska nagodba o naknadi štete sa oko 200 članova obitelji, došla je u vrijeme DPS-a. Istina je i da je nakon toga, za vrijeme te iste vlasti, kazneni postupak “pokopan” u skladu s političkom tezom da Crna Gora nije službeno sudjelovala u ratu u BiH i da stoga njeni dužnosnici ne mogu odgovarati za izručenje izbjeglica jednoj od zaraćenih strana.u tom sukobu. Za vrijeme DPS-a nije bilo govora o isprici, spomeniku i danu sjećanja.
Nitko nije osuđen za deportacije. Odlukom Višeg suda u Podgorici iz 2012. godine, koju je potvrdio i Žalbeni sud, devet bivših pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i državne sigurnosti oslobođeno je optužbi za zločine protiv civilnog stanovništva.
Gorjanc Prelević je ocenila da bi se prava demokratska promena videla kada bi se sada prešlo sa reči na dela, kada bi se nešto konkretno učinilo da se izgradi spomenik, ustanovi dan sećanja i preispita procesuiranje tog slučaja i usvoji zakon koji tretira sve civilne žrtve rata ravnopravno .
– Očekujemo da će se nešto od toga dogoditi do 32. obljetnice koju ćemo obilježiti u svibnju. Svi smo mi prolazni, pa i političari. Važan je samo put koji postavljamo, nada koju sustavno sadimo novim generacijama. Ako doista ne želimo ponavljanje ratova i zločina, kako svi volimo reći, onda ćemo se stvarno suočiti s onima za koje smo odgovorni i učiniti sve da budućnost trasiramo u smjeru mira.
Napominje da je za to potrebno da se zločini osude, ali i da se ne zaborave, da se njihove žrtve ne zaborave, da postoji spomenik koji im odaje počast i koji im ostane kao opomena da se nešto slično ne ponovi.
Nakon parnice koja je trajala gotovo četiri godine, Crna Gora je u prosincu 2008. postigla sudsku nagodbu s 200 članova obitelji žrtava i nekoliko preživjelih. Zbog nezakonitog postupanja crnogorske policije država je obiteljima isplatila ukupno 4,135.000 eura odštete.
Damir Suljević je istaknuo da će javno inzistirati na zahtjevima do njihovog ispunjenja.
– Za očekivati je od odgovornih donositelja odluka da su već upoznati s ovim zahtjevima i da ih ne treba ponovno izravno slati, ali njihovu istinsku volju da se ovakvim pitanjima adekvatno pozabave, a ne da kalkuliraju s kroz prizmu stranačkih bodova i glasova upitna je, kao i do sada.
Naglasio je da je, kada su u pitanju ratni zločini počinjeni u Crnoj Gori, neosporna potreba uspostavljanja odgovornijeg državnog uređenja i kulture sjećanja kako se oni više nikada ne bi ponovili.
– Ovo krivično djelo, međutim, za razliku od drugih počinjenih na području Crne Gore, imalo je aktivan angažman državnih organa, zbog čega ga mora pratiti poseban senzibilitet – istaknuo je Suljević.
Milatovićeva isprika i moguća revizija slučaja
Suljević je rekao da izvinjenje predsjednika Jakova Milatovića u ime države Crne Gore predstavlja odgovoran pristup ovom pitanju i da ga trebaju slijediti i drugi nosioci najviših državnih funkcija.
– Priznanje zločina kroz ispriku žrtvama i obiteljima žrtava važan je korak u ovom složenom procesu.
U kolovozu prošle godine Milatović se u ime države ispričao obiteljima žrtava zločina deportacije. Učinio je to na sastanku s predstavnicima nevladinih organizacija koje se bave ratnim zločinima i Alenom Bajrovićem, čiji je otac Osman ubijen 1992. godine. Bajrovićevo tijelo nikada nije pronađeno.
Suljević ističe da to moraju pratiti postupci koji će u potpunosti zadovoljiti pravdu, zatim programi poučavanja mladih o događajima iz devedesetih godina prošlog stoljeća, na čemu HGO godinama radi, a što je, kaže, isticao kroz svoje preporuke. za Crnu Goru i povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava Dunja Mijatović.
– Podsjetila bih da je, između ostalog, istaknula politike inkluzivne memorijalizacije koje kod nas nedostaje. Za to su odgovorne zakonodavna i izvršna vlast, ali i pravosuđe.
Gorjanc Prelević kazala je kako je Milatovićeva državnička gesta vrlo ugodno iznenađenje i za poštovanje.
– Nitko od nas na tom sastanku to nije očekivao. Bio je to trenutak za pamćenje, baš kao i onaj kada su se ravnatelj Uprave policije i ministar policije ispričali za taj zločin na sastanku u Herceg-Novom. Nadam se samo da će i Pokret “Europa sad” prepoznati značaj spomenika i Dana sjećanja na demokratski put Crne Gore u Europsku uniju.
Gorjanc Prelević je podsjetila da je vrhovni državni tužitelj Milorad Marković u nedavnom intervjuu rekao da će Državno tužiteljstvo analizirati i preispitati sve stare slučajeve u pogledu propusta koji su tamo napravljeni.
– Stručnjak EU Mauricio Salustro preporučio je Crnoj Gori da to učini prije deset godina, kritizirajući postupanje državnog tužiteljstva i sudova u slučaju Deportacija.
Naglasila je da je to u proteklih devet godina bila i obveza prema Strategiji za istraživanje ratnih zločina, a što nisu radili ni Milivoje Katnić ni Vladimir Novović kao glavni specijalni tužitelji.
– Vrhovni državni tužilac je ovlašten da to osigura, a hoće li to učiniti Milorad Marković, ostaje da se vidi – rekla je Gorjanc Prelević.
SDT “Vijestima” nije odgovorilo da li je u planu revizija slučaja Deportacija.
Jasne preporuke Vijeća Europe
Povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava Dunja Mijatović izjavila je u pismu upućenom premijeru Milojku Spajiću prošli tjedan kako vjeruje da Crna Gora ima potencijal prednjačiti primjerom i biti pozitivna snaga u regiji u suočavanju s prošlošću.
Između ostalog, preporučila je Crnoj Gori da stane na kraj nekažnjivosti ratnih zločina učinkovitom provedbom Strategije za rad na predmetima ratnih zločina iz 2015. godine, da posebnom državnom tužitelju dodijeli dovoljno sredstava za postupanje u predmetima ratnih zločina, te da propiše jasne rokove za postupanje. To bi, kako je navela, trebalo da obuhvati i određene korake za procesuiranje predmeta koje je Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove ustupio Crnoj Gori 2020. godine. Također je preporučeno da država provede zahtjeve za izručenje u vezi s ratnim zločinima iz drugih zemalja regije ili osigura procesuiranje osumnjičenih pred crnogorskim sudovima u skladu s obvezom izručenja ili kaznenog progona prema međunarodnom pravu.
