Na policama domaćih trgovina, kao i na tržnicama, sve je više proizvoda, uglavnom voća i povrća, koji se prodaju kao ekološki uzgojena hrana. Putem društvenih mreža već godinama raširena je prodaja proizvoda s oznakom “eko” ili kao organski.
No, ekološki proizvod mora sadržavati 95 posto ekoloških sastojaka i, zapravo, proizvođač mora poštovati sva načela i zahtjeve koje postavljaju kontrolori, a certifikate izdaju ovlaštene kuće u skladu s međunarodnim standardima. Da kupci često nasjedaju, potvrđuje i prof., a inspekcija gotovo nikad ne kontrolira čak ni one ekoproizvode koji imaju deklaracije i certifikate. dr.sc. Ahmed Džubur s Agromediteranskog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru.
Ogromna količina
Kako kaže, zaštita potrošača hrane, proizvodnja i prodaja ekološki uzgojene ili organske hrane je na najnižoj mogućoj razini u Bosni i Hercegovini.
– Puno toga se prodaje pod određenim etiketama, a primjerice ogromna količina meda je krivotvorena i uopće ne odgovara uvjetima na deklaraciji. Nadalje, u samoposlugama, tržnicama, tržnicama i običnim trgovinama imate sirovo voće i povrće i prerađevine koje se prodaju pod oznakom organsko, a koje bi, da su napravljene ogromne analize, pokazale da su kancerogene, tj. štetno za ljudsko zdravlje. Nažalost, Bosna i Hercegovina, oba entiteta, nemaju mehanizme učinkovite kontrole i sankcionisanja onih koji takvu hranu proizvode – kaže Džubur za “Dnevni Puls”.
Ukazuje da proizvod, da bi bio ekološki i organski i slično, mora imati oznaku i certifikat, a čak se, navodi, i krivotvori, što nije rijetkost ni u Europskoj uniji, gdje je Europska komisija dokazala da je 53 posto proizvoda s oznakom “eko” zapravo lažno.
Uzgoj hrane na prirodan i ekološki način iznimno je zahtjevan i skup, kaže nam Marijan Brajković, predsjednik Poljoprivredne zadruge “Matica” u Višićima kod Čapljine. Njihovi poljoprivredni proizvođači, kako nam kaže Brajković, u svojoj su se proizvodnji bazirali na tzv IPM pristup, što znači da maksimalno koriste biološka sredstva.
Skupa proizvodnja
A takav način proizvodnje, kao i zaštita tamo gdje je to moguće, daleko je iznad konvencionalne proizvodnje.
– Ipak, to se još uvijek ne može nazvati organskom proizvodnjom, ako se poštuju sva pravila, iako je kvaliteta tih proizvoda puno veća od onih koje nazivamo organskim ili eko. Ovdje je na niskim granama. S jedne strane, radi se o izuzetno skupoj proizvodnji, a samim time bi finalni proizvod trebao imati puno višu cijenu, a jasno je kolika je platežna moć naših građana, pa teško ulazimo u te priče – objašnjava Brajković za “Puls”.
Lažne oznake
I navodi da se na našem tržištu prodaju proizvodi pod oznakom “eko”, koji nemaju ni zaštitni znak ni deklaraciju.
– Primjerice, naša proizvodnja rajčice se odvija na podlozi od divlje rajčice koja je izuzetno otporna na sve bolesti i tretira se doslovno ničim. Određene nametnike rješavamo 100 posto biološkim pristupom i možemo jamčiti da će proći sve testove, ali ga zato ne prodajemo kao organskog. Dok, s druge strane, imate rajčicu koju građani kupuju kao ekološki uzgojenu, a koja, zapravo, ima lažnu etiketu – kaže nam Brajković.
