U ratu Sarajevo, grad bez vode, struje i osnovnih životnih uvjeta, bilo je žena koje su se svako jutro ustajale s istim ciljem – preživjele su dan. Ali ne samo to. Prkosili su smrti izgledom, osmijehom i dostojanstvom.
I dok su granate nebo, mnogi Sarteri još uvijek stavljaju karmin i hodaju uspravno – kao tihi, ali odlučni otpor na sve što su ih pokušali slomiti.
Snimka zaslona / tiktok
Ljepota kao prkos
– Stavio sam karminu i hodao pod snajperima jer sam želio pokazati da se ne bojim. Izgled mi je dao snagu da stanem – bila je rečenica Meliha Varešanović, žene čija je fotografija, snimljena tijekom opsade Sarajeva, posjetila svijet i postala simbol hrabrosti i života tijekom rata.
Taj karmin, često jedina preostala stvar iz “predratnog života”, bila je više od šminke-bio je štit. Zaštitnik od straha, očaja i nevidljivosti. Bio je podsjetnik da su još uvijek žene, još uvijek ljudska bića.
Kretanje
Nema šampona, bez ogledala, bez zagrijavanja, žene su bile načine za održavanje minimalne skrbi i dostojanstva. Kosa se pere snijegom ili hladnom vodom iz kanistera. U improviziranim frizerskim salonima u podrumima pravila su frizure bez struje, koje se, barem na trenutak, osjećaju kao da nisu u ratu.
Jasmina Slatina-sućka. Snimka zaslona / tiktok
Heroina svakodnevno
Hranili su se, tretirali, podigli. Trčali su pod snajperima kruhom, na vodi, lijekovima. Bilo je majki, učitelja, medicinskih sestara, novinara i boraca. Nisu imali privilegiju birati – morali su biti sve.
U improviziranim školama podrumi su naučili pisma, a kod kuće su ih naučili da prežive bez djetinjstva. Pobrinuli su se za stare, zagrijali su se na štednjacima koje su se napravile i sva su večeri nacerila svoju djecu, ne znajući jesu li sljedeći dan dočekali.
Ženstvenost kao otpor
Za mnoge žene izgled je bio više od estetike – bio je način da se ne preda. Ne propada. Dok su muškarci nosili uniforme, nosili su osmijeh. Kako su granate uništene zgradama, nosile su pete u ruševinama. I nije bilo ludo, ali svijest: Rat vas može zakopati, ali ne morate mu sve dati.
Zaboravljena moć
Danas, kada je u pitanju rat, često se raspravlja o muškoj hrabrosti. O borcima, retcima, zapovjednicima. Ali Sarajevo je preživio za žene. Njihova hrabrost bila je tiha, svakodnevno, ali jednako jaka. Nisu nosili puške – nosili su svoj život.
Oni su bili drugi stubovi grada – ne samo zato što su izdržali, već i zato što su odlučili biti lijepi, uspravni, snažni. Jer nije lako biti žena kada se svijet svaki dan slomi na vas – ali upravo su to žene pokazale da se to još uvijek može hodati s ponosom.
Oni su bili i drugi stubovi grada – ne samo zato što su izdržali, već i zato što su odlučili biti lijepi, uspravni, jaki, u ratu. Snimka zaslona / tiktok
Žene u okruženom Sarajevu nisu samo preživjele – bile su svjetlost koja nije izašla. Nosili su tugu u njezinim očima, ali i prkos. U njegovim su rukama nosili teret rata, ali i šerpe, djecu, cipele koje više nisu imale jedini. I na njegovim usnama – crvena karmina.
