Svaki izborni ciklus u SAD-u donosi neobične slike, a malo tko zna zašto demokrati magarci i republikanski slonovi u političkim karikaturama, na predizbornim bedževima i drugim obilježjima, internetskim memovima i drugim prigodama.
Ove dvije životinje – magarac koji predstavlja demokraciju i slon Republikanska stranka – stupovi američke vizualne kulture, prepoznatljivi kao Djed Mraz ili Ujak Sam.
Međutim, većina ljudi diljem svijeta, uključujući Amerikance, bili bi iznenađeni kada bi saznali da je oba politička simbola (kao i Djeda Mraza i Ujaka Sama) popularizirao i dao im moderni oblik od strane istog neortodoksnog karikaturista.
Zvao se Thomas Nasta tijekom svoje karijere u Harper's Weeklyju od 1862. do 1886. postao je prvi veliki američki politički karikaturist—i jedan od najžešćih satiričara, piše CNN.
U zamršenim detaljnim gravurama po kojima je najpoznatiji, bavio se građanskim ratom, nedostacima rekonstrukcije, imigracijom i – što je najpoznatije – političkim strojem Tammany Hall (moćna politička organizacija u New Yorku koja je funkcionirala kao politička kontrola stroja, osobito unutar Demokratske stranke, od početka 19. do sredine 20. stoljeća, autor.
Neki su sugerirali da riječ “gadan” dolazi od njegovog prezimena, a iako to gotovo sigurno nije točno, jedan pogled na njegove karikature mogao bi vas uvjeriti da je tako.
Povjesničari tvrde da je Nast, koja je odrasla u New Yorku 1840-ih i 50-ih godina, bila teško zlostavljana kao dijete. Doista, dvije teme koje se provlače kroz njegovu karijeru su njegov prezir prema nasilnicima svih oblika i veličina i njegovo sažaljenje prema njihovim žrtvama.
U Harper's Weeklyju kretao se između ovih polova. U poznatom crtanom filmu “Gore od ropstva” (1874.), crnačka je obitelj bespomoćna pred Klanovcem (članom rasističke organizacije Ku Klux Klan – KKK) koji se ceri; u drugoj, zajedljivoj parodiji sprege KKK-a i njujorškog političkog stroja, nazvanoj “Oni gutaju jedni druge”, nema žrtava, već dva napuhana čovjeka s povećanim očima poput zmija koje gutaju vlastiti rep (ouroboros).
Uzmimo za primjer karikaturu “Third Term Panic” iz 1874. godine, kojoj se često pripisuje popularizacija slona kao simbola Republikanske stranke.
U mjesecima koji su prethodili izborima za Kongres, New York Herald, koji je tada podržavao nekoliko demokratskih kandidata, širio je glasine da je predsjednik Ulysses Grant, republikanacon razmišlja o tome da se kandidira za treći mandat 1876. – što prije 22. amandmana nije bilo protuzakonito, ali je svakako bilo nepoželjno.
“Glupi slon” kao republikanski glas
Nast, ponosni pristaša stranke Abrahama Lincolna, nacrtao je Heralda kao magarca umotanog u lavlju kožu, koji plaši druge životinje divljim pričama o Grantovoj diktaturi. Među tim životinjama je golemi, glupi slon s oznakom “republikanski glas”, koji izgleda kao da će pasti s litice.
Nast sigurno nije bio prvi humorist koji je ljude usporedio sa životinjama – priča o magarcu u lavljoj koži potječe još od Ezopa. Čak nije bio ni prvi umjetnik koji je republikance usporedio sa slonovima: barem desetljeće ranije, oglasi su promovirali Republikansku stranku sa sloganom “vidite slona”, opskurnim slengom građanskog rata koji otprilike znači “borite se hrabro”.
I dok je Nast često prikazivao demokrate kao magarce (iako u “Third Term Panic” on zapravo uzima oblik lisice), njih dvoje se povezivalo još od administracije Andrewa Jacksona pola stoljeća ranije.
Međutim, Nastova ključna ideja bila je da prikaže američku politiku kao jednu veliku, haotičnu menažeriju – cirkus, baš kao što je Barnum & Bailey prikazao u Njujorku tri godine ranije.
Poput najboljih satiričara, satirizirao je vlastitu stranu s gotovo jednakim veseljem kao i suprotnu stranu – i tako je transformirao republikance u slabo, uspaničeno stvorenje koje stalno ide u krivom smjeru, a njegova veličina više je hendikep nego prednost.
Zašto magarci?
Ništa bolje nisu prošli ni Nastini magarci; tipičan crtić iz 1879. prikazuje tvrdoglavu životinju koja visi o repu, spremna pasti u ponor “financijskog kaosa”. Njegovi su karikature većinom prikazivali slonove i magarce na rubu kaosa – što je prilično poštena ocjena republikanskog vodstva i demokrata tijekom zlatnog doba Amerike.
U 1880-ima, Nast je bio umjetnik od kojeg se najviše bojao u zemlji, zakleti neprijatelj prevaranata zdesna i slijeva. Zatim je, u ironičnom obratu sudbine dostojnom njegovih karikatura, izgubio sav svoj novac u Ponzijevoj shemi, vrsti lažnog poslovanja protiv kojeg se borio tijekom cijele svoje karijere.
Godine 1890. pokušao je povratiti svoje bogatstvo izdavanjem knjige božićnih ilustracija.
Čini se da je u to vrijeme, međutim, izgubio dio kreativne energije koju je stekao radeći za Harper's Weekly, te je posljednje desetljeće života proveo narušenog zdravlja, svjestan da su njegovi najbolji radovi davno iza njega.
Ali slonovi i magarci i dalje žive u političkoj paradi zahvaljujući Nastovom geniju. Do danas je slon ostao službeni simbol Republikanske strankei dok Demokrati još nisu službeno usvojili svoje, ne biste morali hodati daleko do jednog od njihovih skupova prije nego što vidite magarac.
Pomalo je čudno da su obje glavne američke političke stranke tako entuzijastično prihvatile svoje maskote, s obzirom na to koliko su loše životinje prikazane u Nastovim originalnim crtićima: glupe, poslušne, lako zbunjujuće. Možda nijedna strana nije ni provjerila prije nego što je primila značke i torbe s ovim simbolima.
Ili su možda znali za Nastovo ruganje i odlučili da je prikladan odgovor pridružiti se ruganju samima sebi.
(Telegraf.rs)
