Znanstvenici već dugo raspravljaju o tome što uzrokuje zijevanje, ali do danas nisu došli do konačnog zaključka. Međutim, nova teorija nudi intrigantno objašnjenje – i to ono koje nema nikakve veze s nedostatkom kisika ili osjećajem umora.
Zijevanje iz znanstvene perspektive
Prema Klinici Cleveland, zijevanje je definirano kao otvaranje dišnog puta i usta za dug, dubok udah. “To je složen pokret mišića. U samo nekoliko sekundi širi se cijeli dišni put, a mišići oko grla (ždrijela) intenzivno se istežu ili zatežu. Drugi naziv za zijevanje je okoštavanje.”
Iako je zijevanje uobičajeno, znanstvenici ga još uvijek smatraju tajanstvenim fenomenom. Uobičajeni okidači uključuju umor, dosadu, buđenje ili stres, a zijevanje može biti potaknuto i gledanjem ili slušanjem drugih kako zijevaju.
Nova teorija: Hlađenje mozga
Andrew Gallup, znanstvenik sa Sveučilišta New York u Oneonti, razvio je teoriju tijekom svojih dodiplomskih dana. Pitao se je li zijevanje možda povezano s hlađenjem mozga. Prema Gallupovoj teoriji, naglo otvaranje čeljusti potiče protok krvi oko lubanje, što pomaže u regulaciji temperature mozga. Udisanje zraka tijekom zijevanja također dovodi hladniji zrak u tijelo, dodatno hladeći mozak.
Testiranje teorije
Gallup je odlučio testirati svoju hipotezu. U eksperimentu, sudionici su držali vruće, hladne i sobne pakete na svojim čelima dok su gledali druge ljude kako zijevaju. Rezultati su bili zanimljivi:
Kod sudionika s toplim oblozima, zijevanje je bilo zarazno u 41% slučajeva.
Kod sudionika s hladnim oblozima zijevanje je palo na samo 9%.
Osim toga, sudionici koji su disali kroz nos – što je učinkovitiji način hlađenja mozga od disanja na usta – uopće nisu zijevali. U drugim skupinama, između 45% i 54% sudionika zijevnulo je barem jednom.
Gallup je također tražio od sudionika da izmjere temperaturu u ustima prije i nakon zijevanja. Otkrio je da temperatura raste neposredno prije zijevanja i pada nakon zijevanja, što dodatno podupire njegovu teoriju.
Ostati budan?
Gallupovo istraživanje zaključuje da zijevanje nije znak da trebamo spavati, već upravo suprotno – mehanizam koji nam pomaže da ostanemo budni i pažljivi. U društvenim situacijama zijevanje može poslužiti kao način održavanja budnosti i mentalne učinkovitosti grupe.
Međutim, Christian Hess sa Sveučilišta u Bernu kritizirao je Gallupovu teoriju, tvrdeći da njegovi eksperimenti ne nude dovoljno uvjerljive dokaze.
