Spisateljica Vedrana Rudan progovorila je o svojoj borbi s karcinomom koji joj je dijagnosticiran u svibnju 2024. godine.
Nema garancija
Na svom blogu otkrila je koliko često razmišlja o smrti, ali i kako ljudi koji imaju rak ne vjeruju da je on izlječiv.
“Svi svjetski mediji objavili su vijest da je Kate, buduća engleska kraljica, prošla kemoterapiju i sada galopira prema potpunom oporavku. ha, ha. Ja sigurno ne bih pisala o tome da nemam rak. Samo skvoter razumije princezu i užas kroz koji je prošla i prolazi. Rak je možda izlječiva bolest, ali samo mali broj oboljelih vjeruje u nju. Doktori ih hrabre, hrabrim i mene, ‘sve smo izvadili’, a onda kreće rečenica: ‘Vidimo se za tri mjeseca.’ Ako ste ‘sve izbacili’, čemu novi sastanak? Čuo sam: ‘Nitko vam ne može garantirati da nijedna metastaza nije već krenula prije operacije…’ No, kada čujete da je trenutno ‘sve čisto’, odahnete i život vam zamiriše drugačije”, napisala je Rudan.
Kaže da je prije bolesti često znala reći da joj je dosadno, da je “stara i umorna od života”.
“Ovaj svijet je strašan, ne želim više vidjeti kuda ide, sve je iza mene, svi snovi, sve ljubavi, svi planovi, sve radosti, kako se ubiti i konačno završiti film koji uzrokuje tjeskobu ili zijevanje? Sada, danas, osjećam silnu potrebu da se probudim i vratim na staro. Odvraćam misli od raka na nezamislive načine. Prije rođendana sam si kupila prsten za rođendan jer nisam sigurna da ću dočekati rođendan, za mjesec dana je. Otišao sam kod djevojke da mi uredi obrve. ?! Pitao sam se, nije da nisam, trebam li srediti obrve kad će mi zapravo izlaz iz života biti ulazak u kutiju od jelovine pa u pećnicu? Nema smisla.
Strah od smrti
Svejedno sam otišao. Dolores mi je u sat vremena promijenila lice, hvala Dolores, ali ne i moje misli. Ivana mi je nanosila prekrasan lak na nokte, moj prsten zbog toga sjaji posebnim sjajem, hvala ti Ivana. Nažalost, u mojoj glavi čuči rak. Nazvao sam dr. Nikolića. ‘Ima li šanse da preživim?’ »Ne znam, ali imaš velike šanse da poludiš. PTSP je izlječiv. PTSP?”, nastavlja spisateljica.
Strah od smrti je normalan, dodaje, ali prolazi.
“Rak me prati svaki trenutak mog života. Sinoć sam izašao ispod tuša, osušio se i zaputio u spavaću sobu. Vidio sam svoje tijelo u ogledalu. Da, konačno sam skinula tih deset kila koje su me mučile. Vitka sam, što je dobro, ali… Sredinom trbuha mi se proteže debeli, ljubičasti ožiljak… Ne vidim to kao spas, za mene je to znak skore smrti i ružnoće. Čula sam da muž otvara neka vrata na kući. Odjurila sam u kupaonicu i navukla kućni ogrtač. Nisam željela da vidi golu nakazu”, napisala je.
Četrdeset posto muževa, kaže Rudan, ostavi ženu kad ona dobije rak. Njezin muž nije među njima. Naprotiv, brine se o njoj dan i noć.
“Odjednom, ništa mi ne smeta. Svi su jadikovali zbog paklene vrućine. Bilo mi je čudno. Ljudi, j* heat, budite sretni, nemate rak. Sad su van sebe jer je hladno. Obuci se, u čemu je problem? Svima je hladno, a ja u trenirci pohabanoj, tankoj, zašto da trošim novce na novu, razmišljam što da obučem kad umrem. Možda ona zelena haljina koju mi je kupio muž i koja je od početka bila broj manja? Napokon mi savršeno pristaje. I te bolove. S vremena na vrijeme me zabole leđa, pa ruka, noge, ništa dramatično, ali svaki bol tumačim kao ples metastaza u tijelu. Ne mogu ni s kim razgovarati o tome, Kate je daleko, ljudi oko mene imaju drugih ‘problema’. Kako platiti struju, kupiti djeci udžbenike, cijene hrane astronomske, umirovljenici umiru od gladi, a političare boli. Ljudi, sve je rješivo? Iziđite iz svojih kuća, dižite banke i političare u zrak, nemojte samo kukati. Uostalom, ako vam se ne da umrijeti u revoluciji, uživajte u ropstvu. A biti rob je bolje nego imati rak. Ne, nemam ljude oko sebe koji kukaju. Osjećam da vjerojatno nisam jedini, poput osuđenika na smrtnu kaznu koji je osuđen, ali nikad ne zna konačni datum. U ćeliji sam, čujem korake i zveckanje ključeva, hoće li mi stražar stati na vratima ili… Dvaput sam vidio kako izgleda umiranje od raka. Hoću li i ja moliti da me ubiju, a znam da to nitko od mojih oko mene neće? ‘Eutanazija je igračka za bogate’, rekao je ovih dana Žarko Puhovski. Nisam bogat”, zaključio je Rudan.
