Već sam to objavio, ali nije naodmet podsjetiti na obrazloženje Milorada Dodika zašto je zauzeo radikalnu, ultranacionalističku politiku.
Jednom su ga upitali zašto je preuzeo politiku ratnog SDS-a, jer on takvu politiku, u osnovi, ne baštini, a on je lakonski odgovorio: Da ne bih završio kao Miodrag Živanović Žile, (bivši predsjednik Socijalističke Liberalna stranka), piše novinar Slobodan Vasković.
2.
Lakonski odgovor ultrapragmatičnog brokera i makijavelista!
3.
Tako je Dodik u jednoj rečenici objasnio da je preuzeo politiku ratnog SDS-a kako bi došao na vlast, što se i dogodilo, ali je i izrazio uvjerenje da takvu šansu imaju samo nacionalističke stranke. Živanovićeva stranka bila je predaleko od svakog traga bilo kakvog radikalizma.
4.
Kada se pročita Dodikova izjava i usporedi s onim što se događalo i što se još uvijek događa u Republici Srpskoj, lako je vidjeti da je pretjerao s provođenjem radikalne politike i da se ne može vratiti ni kad bi htio.
5.
Poznavajući Dodika, uvjeren sam da bi, kada bi mu se to dopustilo, odstupio od “stavova” koje godinama zastupa, ali je u problemu, jer je svima postao teret. I u Bosni i Hercegovini, i u RS, i u Srbiji, i u cijeloj regiji.
6.
Teret je čak i kombipartijama koje ga još uvijek prate i dio su njegovog neciviliziranog, barbarskog režima.
7.
Nakon što je radikalnom politikom preuzeo vlast, krenulo se u porobljavanje Republike Srpske, praćeno njenom detaljnom pljačkom i uništavanjem financijskih, gospodarskih i ekonomskih izvora; Obesmišljavanjem svojih institucija; Progon i protjerivanje naroda i, što je najgore, temeljno trovanje izvora nacije: obitelji, obrazovanja, kulture, zdravlja.
8.
Pohlepa i pohlepa, kao ključne odrednice njegove politike, doveli su ga do ultraradikalizma, jer je to bio jedini način da pokuša obraniti sve što je pokrao i sakriti sve što je uništio, kao i notornu činjenicu, koja je teško poražavajuća za Srbe kao naroda, da je Dodik poništio, pomnoženo s nulom, srpske nacionalne interese u BiH, potpuno ih zamijenivši osobnim interesima.
9.
Tako je došao do točke s koje više nema povratka jer su svi koji imaju svoje interese u Bosni i Hercegovini prepoznali da je ključna prepreka njihovom ostvarenju Dodikovo guranje osobnih interesa koje želi promovirati kao nacionalne. koja se nikako ne može dugo sakriti.
Nijedna velika sila, pogotovo SAD, kao ni većina zemalja u regiji, ne želi svoju politiku uskladiti s Dodikovim osobnim interesima, osim Hrvatske, čiji je nacionalni interes da preko Dodika i Dragana kontrolira značajan dio Bosne i Hercegovine. Čović.
10.
U takvoj situaciji Dodik je došao do kraja, a Hrvatska, ma koliko Njemačka stajala iza toga, Dodika ne može spasiti od odlaska s političke scene BiH.
Predugo je Dodik držao Bosnu i Hercegovinu, zajedno sa sličnim predstavnicima druga dva naroda, taocima vlastitih interesa, da je to postalo nepodnošljivo. Do te mjere da su nepodnošljivi svaki Dodikov govor i isprazne prijetnje nejedinstvom, otcjepljenjem, nestankom BiH, osamostaljenjem RS u daytonskoj ogradi… Brojne su varijacije na istu temu.
11.
Dodika više nitko ne želi slušati.
SAD, kao najjači čuvar opstojnosti Bosne i Hercegovine, njegovu izjavu o razdruživanju ocijenile su kao “opasnu, neodgovornu, antidejtonsku akciju koja dovodi u pitanje teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine. ” A to su ključni interesi SAD-a. Sjedinjene Države će ih braniti i štititi, između ostalog, pozivanjem na odgovornost onih koji su ih izložili opasnosti.”
“Činjenice su jednostavne i jasne. Ne postoji nikakva međunarodna zavjera da se ukine RS, a gospodin Dodik ne može izdvojiti nijednu izjavu bilo kojeg američkog dužnosnika koji poziva na ukidanje RS. BiH nije zajednica dva entiteta. Kao što je izričito navedeno u Daytonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, BiH je država nasljednica Republike Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine ne daje pravo na otcjepljenje ili razjedinjenje entitetima ili bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici. RS može postojati samo u okviru Bosne i Hercegovine. Odcjepljenje ili razjedinjenje RS-a ne znači neovisnost RS-a ili kraj Bosne i Hercegovine, ali znači kraj RS-a”, priopćilo je američko veleposlanstvo 24. svibnja, reagirajući na još jedan pokušaj Dodika da potvrdi svoju osobnu interesa kroz tvrdnje o razjedinjavanju kao bitnom i nametnuti se kao sugovornik.
12.
Točnije, priopćenje je prenijeto iz veleposlanstva SAD-a u BiH, ali to nije osobni stav veleposlanika Michaela Murphyja, kako se želi predstaviti u režimskim medijima, već stav američkih vlasti i američki predsjednik.
Nikad oštrije. A uslijedile su slične reakcije iz EU i Velike Britanije.
13.
Nebitno je što je Dodik odgovorio; Njegovi odgovori nikoga ne zanimaju, osim onih koji na temelju njih vide do koje mjere se urušila nekadašnja vlast autokrate bez skrupula, savjesti, digniteta, ljudskog dostojanstva…
Ona je nestala.
14.
Dodik se navodno i dalje bori, iako je već poražen. Nema toga tko će ga vratiti u političku arenu; Ne postoji brzi salto koji on može napraviti; Nije istina da je on i dalje “čovjek Zapada”…
Dodik je sam i čeka politički kraj.
Hoće li biti uhićen ili će pobjeći, nebitno je.
Bitno je da će BiH ove godine biti oslobođena njegovih osobnih interesa. I da će, zajedno s njim, s političke scene u Bosni i Hercegovini otići mnogi drugi iz svih naroda i drugi.
15.
Uvijek ima onih koji će odmah “proanalizirati” da još nije uhićen, da je moćan, da je još tu…
Da, ima još malo vremena. Kao stari veliki truli otrovni hrast čiji bi iznenadni slom i pad prouzročio veliku štetu dvorištu u kojem se nalazi; I za kuću u čijoj je blizini. Zato se takav hrast najprije isječe sa svih strana, zatim se odreže vrh, zatim sredina, zatim još nekoliko trulih trupaca, pa ostatak. Sve dok ne ostane nijedan panj.
U Dodikovom slučaju već su došli do panja, ali svi su odlučni da nakon njega ne ostane ni panj.
