Udruga žrtava i svjedoka genocida i “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” uputili su inicijativu svim razinama vlasti u BiH da, sukladno svojim nadležnostima, pokrenu inicijativu za proglašenje 9. siječnja Danom žalosti. , u okviru svojih teritorijalnih i ustavnih nadležnosti.
Iako se Ustavni sud BiH usprotivio proglašenju 9. siječnja praznikom u Republici Srpskoj, iz udruga navode da vlasti u tom entitetu ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH i nastavljaju obilježavati 9. siječnja. .
Udruge ističu da su presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (IRCCM) uspostavljena dva zločinačka pothvata s ciljem stvaranja etnički čistih teritorija u BiH i uništenja međunarodno priznate države. BiH.
Naglašavaju da je provedba UZP-a započela 9. siječnja 1992. godine proglašenjem “države srpskog naroda” u BiH, što je bila uvertira u planove razaranja Bosne i Hercegovine, nakon čega su uslijedili zločini nezabilježeni od drugog svjetskog rata.
Navode i da je presudama ICTY-ja potvrđen međunarodni sukob u BiH jer je cilj bio stvaranje drugih država na teritoriju BiH suprotno međunarodno priznatoj državi BiH, te da su utvrđena ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava u BiH. cijelo područje BiH kao rezultat UZP-a.
Podsjećaju da je, prema presudama ICTY-a, prvi zločinački plan, koji je pokrenuo spiralu zločina na području bivše Jugoslavije, a fokusirao se na BiH i Hrvatsku, pokrenuo Slobodan Milošević i njegovi suradnici, među kojima su Jovica Stanišić i Frenki Simatović, osuđen pred ICTY/MRMKS, kao i njegovi suradnici i pomagači u BiH, predvođeni Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.
U presudama UN-a potvrđeni su svi međunarodni zločini, pa tako i zločin genocida u Srebrenici i Istočnoj Bosni. Slobodan Milošević, optuženik ICTY-a, dogovorio je UZP s političkim vrhom Srba u Bosni i Hercegovini. Ključne osobe srpskog političkog vodstva, poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Miće Stanišića i drugih, osuđene su pred ICTY/MRMKS za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i sudjelovanje u UZP-u kao obliku individualna kaznena odgovornost.
– 9. siječnja 1992. godine svi građani BiH, bez obzira na pripadnost, postali su žrtve takve politike, a 9. siječnja simbolizira najcrnje uspomene svih žrtava. Ostavština tih datuma vidljiva je kroz djelovanje sudova i institucija UN-a i EU-a koje su formirale ICTY zbog prijetnji miru u svijetu. Svojim odlukama i rezolucijama jasno su naglašavali i naglašavaju razmjere i odgovornost za zločine u Bosni i Hercegovini. Rezolucija UN-a o Srebrenici posljednji je i najvažniji primjer djelovanja međunarodne zajednice – priopćili su iz udruge.
