Tin Šlogar i još petorica uhapšenih uhapšenih u Hrvatskoj u velikoj akciji USKOK-a stavlja se na teret šverc velikih količina marihuane, a jednom od njih i “probni šverc” nekoliko desetaka kilograma crnog kokaina, piše Index.hr. To je prvi put da je takvo nešto evidentirano u Hrvatskoj, pa se zato akcija i nazvala “Karbon”.
Crni kokain je oblik kokaina koji je hemijski izmijenjen kako bi se prikrila njegova prava namjena i olakšalo krijumčarenje. Za razliku od klasičnog kokaina, koji je bijeli prah, crni kokain može biti tamne boje, nalik ugljenu, tinti, plastici ili čak tekstilu. Ova metoda krijumčarenja koristi se kako bi se droga lakše prokrijumčarila preko granica, izbjegavajući detekciju standardnim policijskim metodama.
Ova droga nastaje tako što se kokain miješa s raznim hemikalijama i tvarima koje mu mijenjaju boju i hemijska svojstva. Najčešće se koristi kombinacija organskih i anorganskih spojeva, poput željeznog oksida, ugljena, ili drugih tamnih pigmenata.
Ponekad se kokain ugrađuje u materijale poput plastike, tkanine ili papira. U ovom obliku, kokain je teško prepoznati čak i sofisticiranim uređajima za detekciju. Krijumčari koriste crni kokain kako bi ga sakrili u svakodnevnim predmetima, poput umjetničkih slika, komada namještaja, odjeće, obuće, pa čak i u tintama ili bojama. Nakon što crni kokain stigne na odredište, stručnjaci koriste posebne hemijske procese da bi ga “izvukli” i vratili u izvorni, čisti oblik kokaina, spreman za daljnju distribuciju ili prodaju.
Crni kokain predstavlja ozbiljan izazov za carinske službe i policiju, jer ga je teško otkriti bez specijaliziranih hemijskih analiza. Osim toga, kemikalije koje se koriste za njegovu izradu mogu biti vrlo toksične, što predstavlja dodatnu opasnost za one koji dolaze u kontakt s njim, bilo tijekom krijumčarenja ili prilikom “vađenja” kokaina iz smjese. Prema izvještajima stranih medija, tokom sredine 1980-ih čileanski diktator Augusto Pinochet navodno je naredio svojoj vojsci izgradnju tajnog laboratorija za proizvodnju tzv. crnog kokaina. Cilj je bio razviti oblik kokaina koji bi bio teško otkrivljiv tadašnjim metodama policije i carine, čime bi se droga lakše krijumčarila u Ameriku i Evropu.
Ova inovacija omogućila je krijumčarima da kokain hemijski prerade i prikriju njegovu pravu prirodu, najčešće ga maskirajući kao ugljen, tintu ili druge materijale, što je otežavalo detekciju na granicama. Također se navodi da je Pinočeova vojska bila direktno uključena u razvoj ove metode, a laboratorij je bio zamišljen upravo kako bi se izbjegla detekcija od strane međunarodnih tijela za provedbu zakona. Ova tvrdnja temelji se na izvještajima iz tog razdoblja i svjedočenjima bivših pripadnika čileanske vojske i obavještajnih službi. Iako su Pinoče i njegov sin kasnije negirali ličnu umiješanost, optužbe o povezanosti režima s ilegalnom proizvodnjom i trgovinom crnim kokainom pojavljuju se i u svjedočenju bivšeg šefa tajne policije Manuela Kontrerasa, ali ih čileanski sudovi nikada nisu u potpunosti istražili niti potvrdili.
