Potpuni trijumf filma, nestvarna slika atmosfere koja je zračila iz Doma omladine Beograda u centru Beograda. Odavno jedan dokumentarni film nije izazvao toliki interes kao što se dogodilo sinoć na projekciji filma “Hako” bosanskohercegovačkog redatelja Josipa Pejakovića.
U prepunoj Velikoj dvorani, u prisustvu filmofila ne samo iz Beograda, već i brojnih gostiju iz Beča, Sarajeva, Sjenice, Prijepolja, Novog Pazara, Priboja na Limu… stigli su na svjetsku premijeru filma koji je zaintrigirao javnost svojom temom. Došli su vidjeti koliko je primjer visoke ljudske moralnosti od prije 80 godina važan u današnjem vremenu, koliko je poruka filma važna današnjim i budućim generacijama, posebice političkim elitama.
A takve poruke na najbolji način prenose dokumentarni filmovi koji se prikazuju na filmskim festivalima iu kinima diljem svijeta.
Teško je pobrojati sva imena, institucije i gradove odakle se rijeka filmofila slijevala u Dom omladine. Došli su poznati glumci, poput Miodraga Krivokapića i Vesne Mašić, redatelji poput Branka Šmita, direktori filmskih festivala iz Niša, Vrnjačke Banje, Portoroža… profesori s filmskih akademija iz Novog Sada, Beograda i Cetinja, ugledni intelektualci i gospodarstvenici iz cijele Hrvatske. svjetskog, diplomatskog kora akreditiranog u Beogradu, kojeg je pozvalo Veleposlanstvo BiH u glavnom gradu Srbije.
Nakon svjetske premijere, publici se predstavila ekipa filma koju su činili Almir Šahinović, producent, Dušan Popović, koautor glazbe, montažeri Saša Pejaković i Dušan Majušević, redatelj filma Josip Pejaković, te glavni protagonist dokumentarnog filma Hako Duljević, unuk istoimenog čovjeka s fotografije, planinara s Peštera, koji se u svojoj životnoj filozofiji vodio vlastitom krilaticom “daj sve što imaš da spasiš život i daj život da spasiš svoj obraz”.
Film svjedoči o međusobnom poštovanju Pešterina bez obzira na vjeru i naciju, o čovjeku koji je zalog čovjekoljublja. Film je pokušaj da se na pravi način progovori o vrijednostima zaboravljenih ljudi, ljudi koji žive na Pešteru, jednoj od najvećih europskih visoravni, mjestu gdje su ljudi najbliži suncu i Bogu, a opet oni su u tami vremena i razumijevanja. Bolje reći nerazumijevanje i neprepoznavanje.
Ovaj bi film mogao biti prekretnica i put ka boljem razumijevanju i upoznavanju tog prostora i njegovih stanovnika, prepoznavanju onoga što oni nose u svojoj biti, a to je dobrota, ljubav, suosjećanje, empatija… Što je “čovjek iz fotografija” prikazana u okolnostima Drugog svjetskog rata, kada je spasio djevojčicu iz ralja razularenih vojnika. I za to je platio vlastitim životom.
Protagonisti su dobili ovacije publike. Održan je i razgovor s redateljem i protagonistom filma, koji tumači ulogu svog djeda Hucka, izgovarajući riječi i rečenice karakteristične za podneblje u kojem su odrasli, dubokoumne i jednostavne rečenice iz kojih nastaje život.
Tako je nakon mnogo godina, od vremena kada je beogradski festival imao jugoslavenski prefiks, u slavljeničkoj atmosferi predstavljen film iz Bosne i Hercegovine. A proteklih desetljeća najveća imena bosanskohercegovačkog dokumentarnog filma i prvaci bivše jugoslavenske dokumentarne scene bili su u Beogradu i pobjeđivali.
Čuvena sarajevska škola dokumentarnog filma, od Bate Čengića, Žike Ristića, Bakira Tanovića, Midhata Mutapčića, Vlatka Filipovića, Jana Berana, Zlatka Lavanića, Vefika Hadžismajlovića… prošla je Domom sindikata, ovjenčana nagradama.
I ove godine na popisu prikazanih filmova nalazi se nekoliko filmova iz Bosne i Hercegovine.
Ožujski festival jedan je od najstarijih na svijetu. I to je uvijek bilo mjerilo prestiža.
Dokumentarni film “Hako” ušao je među 98 odabranih za ovogodišnju sezonu March Film Festivala, koja večeras završava dodjelom nagrada, objavio je PRESS INFO.


