Duga povijest Bosne i Hercegovine svjedoči da nikad nije bila samo lokalna, a ni regionalno pitanje, već prvenstveno pitanje koje je imalo razmažene međunarodne i globalne implikacije. Mnogi su to shvatili kao usud i zlo, čak i prokletstvo.
Međutim, to se može promatrati, uzimajući u obzir njegovu geografiju i unutarnju nacionalnu, vjersku i kulturnu strukturu, kao izazov i neizbježnost sudbine koju treba pratiti otvoreno i aktivno i usmjeravanje kako bi sudjelovao.
Tako je u Bosni s istoka ili zapada uslijedila srednjovjekovna i rana vojna ili proselitička grapa. O njenom statusu na Berlinom Kongresu raspravljalo se tada vodeća svjetska sila, nažalost bez prisutnosti bosanskog predstavnika, piše Ekrem Tucaković za Oživljavanje.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, međunarodno jamstvo dobilo je zaštitu prava u Bosniku. Opet bez njihove prisutnosti. Daytonov sporazum jedan je od rezultata broja međunarodnih konferencija, kongresa i sporazuma o kojima su raspravljali Bosna i Hercegovina, ali ovaj put uz sudjelovanje Bosana i dužnosnika Bosne i Hercegovine.
Nisu distancirani
Povijest je pokazala da su u Bosni i Hercegovini i Bosnikasu bili najgori u bilo kojem trenutku kada su odlučili, ili bolje reći im, njihovi susjedi, uglavnom podržani na njihovim unutarnjim satelitima.
Naime, dvije od tri susjedne zemlje nikada nisu bile distancirane ili su pokazale istinsko zanimanje da puste svoje sunarodnjake kako bi se neovisno složili o svom i zajedničkom položaju u bosanskoj državi. Također se pokazuje trideset godina od kraja agresije da, zbog stalnog uplitanja jednog ili drugog političkog i državnog centra iz susjedstva, ništa u Bosni nije samo unutarnja stvar, unutarnje pitanje.
Jer, oni ne dopuštaju onim političkim snagama koje iz Beograda i Zagreba povlače svoju moć, resurse i infrastrukturu. Budući da se svaka od bosanskih tvari već internacionalizirana tako što je uključena u Beograd i Zagreb, bilo jednostrano ili sinkronizirano, tada bosanska pitanja moraju primati europsku i globalnu dimenziju i pažnju.
Washington Post pokrenuo je 2017. godine. Njegov službeni slogan: “Demokracija umire u Tamiju” (Demokracija umire u tami), drugim riječima, izoliranosti i tišini, izvan javnosti. Prema načelu analogije, Bosna i Hercegovina umiru (ugušene) i nestaju u tišini, ako se preseli izvan radarske globalne politike i pažnje i prepušta se susjedima da se nose s njom.
Ova činjenica zahtijeva Bosniak i bosansku politiku i diplomaciju potrebu za predstavljanjem bosanskog problema na globalnoj sceni i uključenosti u ključne međunarodne aktere. Stoga, politika Bosniaka nikada ne smije sjediti samo u Sarajevu, a komunikacije u našoj zemlji ili P (R) znači pripovijedati međunarodni faktor, ali mora biti snažno prisutan u svim glavnim svjetskim destinacijama, putovanjima i posjećima, kako bi se educirali vrhunski diplomati u karijeri.
Politike susjeda smetaju OHR, strani suci i prisutnost međunarodnog faktora jer su još uvijek, neke, brane i prepreke njihovim destabilizacijskim i secesionističkim politikama. Pored paralize i ucjenjivanja, što smo dobili od naivnog protjerivanja dviju strana člana Komisije za očuvanje nacionalnih spomena Bosne i Hercegovine u 2016. godini?
Bosniak faktor ne želi nijedan protektorat, međunarodni tutorstvo, već normalno stanje slobode i ljudskih prava, izuzet od ponovne destatabilizacije i prijetnji u susjedstvu. S agresivnim i genocidnim politikama iz susjedstva i njihovim uplitanjem svakodnevno, široka međunarodna podrška stvar je preživljavanja.
Naravno, dobro je da se Sjedinjene Države, Europe i muslimanske zemlje sudjeluju u radu trenutne američke uprave, važno je biti stalno prisutan i budan u pogrešnom smjeru, ili nedostatak razumijevanja i potrebe za brzim rješenjem prelomljenim preko koljena.
Globalna povijest
Veliki pisac u Bosniku Dževad Karahasan Bosna i Sarajevo vidio je faktor globalne povijesti, a ne susjedov podmukao.
U radu The Dark VillaJet izvještaje (dobra knjiga, Sarajevo, 2007, str. 182 i 184) Karahasan piše:
“Nije li se nekadašnje dvadeseto stoljeće igralo između dva mosta Sarajevo? Počelo je, na Latinskoj Castriji, Habsburg Monarhija, karakteristično od 20. stoljeća, završila je s njim 6. travnja 1992. na mostu VRBANJA U Sarajevu su se četiri mosta nizvodno od latinskog ubojstva, Suada Dilberović i Olga Suršić, opet kao rat koji je započeo, naravno, možemo samo da se počeo pojavljivati, kad je dovršeno, neće biti jedna Političko društvo građanske demokracije upoznali smo u 20. stoljeću.
