Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo ima oko 4.000 stanovnika u pet naselja, a to su centar Todorova, Vejinac, Čelinja, Mrčelji i Golubovići. Osmanlije su punih 20 godina pokušavale osvojiti ovo mjesto, a pod osmansku vlast palo je tek 1578. godine. Odbranom grada rukovodio je Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u obrani Osmanlije su mu dali nadimak “delija”, što znači “ludak”. Zbog iste upornosti, mjesto Novigrad prozvano je Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu iz 1991. Todorovo je imalo oko 5.500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je udaljeno oko 20 kilometara od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, oko 10 kilometara od Bužima, oko 20 kilometara od Cazina i nešto manje od 50 kilometara od Bihaća.
Todorova brda su ušće rijeke Glinice u Kladušnicu.
Mještanin koji dobro poznaje povijest sela, Nedžad Behrić, kaže da danas u Todorovu postoji nekoliko malih privrednih subjekata, uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih u vlasništvu Todorovčana nalazi se u Velikoj Kladuši, pa čak i izvan granica općine. Bosna i Hercegovina.
– Stanovništvo je uglavnom zaposleno u poduzećima koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, bave se poljoprivredom – kooperantima proizvođačima ili su izvan granica Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju obrazovanje, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma, koji je dijelom uzrokovan lošim omjerom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u središnjim i područnim školama iz godine u godinu sve je manji.
– Kod nas u Todorovu većina roleta je spuštena. Moja obitelj je cijela u inozemstvu, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao liječnik. Odveo sam ga u Švicarsku i upoznao ga s liječnicima kod kojih tamo idem. Rekli su mu da može doći čim nauči jezik. Na njemu je hoće li ostati ovdje ili otići. Ne treba mi ništa, hvala Bogu imam sve. Ali sistem ne funkcionira, nepravda je velika i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) prije sedam godina napustio je Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati razloga dolaziti.
– Kad sam krenuo, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka pet do šest sati. Katastrofa je koliko je ljudi otišlo sa ovog područja i kantona. U obitelji nas je 14, a trenutno nas ovdje živi samo petero. Prije su ljudi odlazili, a djeca i žene ostajale. Sada je drugačije – rekao je Ibričić.
Zanimljivo je da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, mijenjaju se prilike i geografski raspored općinskih teritorija, te ovo naselje gubi status općine, koji Velika Kladuša kasnije dobiva.
