Na albumu Ora et Labor iz 2013. godine, Marko Perković Thompson najavio je pjesmu pod nazivom jednostavno – Bosna. Iza tog naslova stoji tekst koji se bavi temom povijesnog odnosa Hrvata s Bosni i Hercegovinom, kulturnim korijenima, ali i osjećajem otuđenosti i zaborava.
U pjesmi, Bosna ne opisuje kao politički entitet, već kao simbolično mjesto podrijetla i duhovne pripadnosti. Prvi STAN46 evocira sliku kolektivne memorije:
“Moja pjesma, otpjevat ću te tamo,
Gdje je započela naša loza,
Stara majka, kolijevka Hrtana,
gdje je naša povijest napisala u krvi. “
Kroz pjesmu spominju – kralj Tomislav i kraljica Katarina – kao simboli hrvatskog identiteta s porukom da je prostor u Bosni važan za hrvatsku nacionalnu pripovijest. U tom se smislu pjesma može protumačiti kao reakcija na osjećaj političke i kulturne marginalizacije bosanskih Hrvata u modernom kontekstu.
Iako nije privukla veliku pažnju široj javnosti ili kontroverzi, jer neke druge Thompsonove pjesme, “Bosna” je dio publike – posebno Hrvat u Bih – uočava podršku i potvrdu o identitetskoj vezi.
S druge strane, kritičari pokazuju da pjesma, iako bez izravnih političkih poruka, djeluje nostalgično i nacionalno intonirana, s naglaskom na povijesne zasluge i rane može dodatno produbiti osjećaj etničkog zatvaranja.
Međutim, pjesma ne koristi militarističku retoriku ili otvoreni politički rječnik, već ostaje u granicama razmišljanja glazbe na podrijetlo, bol i pripadnost. U tom je smislu Bosna malo mirniji ton u Thompsonovom opusu.
Na kraju, bez obzira na interpretacije, pjesma Bosna pokazuje kako se glazbeni izraz može koristiti ne samo za zabavu, već i za artikulaciju kolektivnih osjećaja i tema identiteta – posebno u tvrtkama sa složenim prošlim i još uvijek nedefiniranim unutarnjim odnosima.
