Uroš Blažić, optužen za masovna ubojstva u Duboni i Malom Orašju, zajedno s ocem Radišom jučer je doveden iz pritvora na Viši sud u Smederevu, gdje je prije početka suđenja trebalo biti održano pripremno ročište, no je ubrzo prekinut jer su njegovi roditelji i obitelj žrtve napali u trenutku dok ga je policija uvodila u sudnicu.
Napad roditelja
Nedugo nakon što je Blažić uveden kroz vrata, čuli su se povici, on se slomio, a zatim su roditelji fizički krenuli prema optuženom, zbog čega je morala reagirati policija. Među prvima je sudnicu napustila vidno potresena Zorica Panić, majka ubijenih Milana i Kristine.
– Moj suprug je skočio na Uroša Blažića čim je ušao u sudnicu. Tada je nastao kaos. Samo je pognuo glavu. Blažić je ispalio 10 metaka u mog sina… – ispričala je juče Zorica Panić za “Telegraf.rs”.
Zorica i Saša izgubili su oboje djece u jednom danu. O razmjerima njihove boli svjedoče i izjave koje su dali u Višem javnom tužiteljstvu u Smederevu, gdje su opisali kako je bilo one noći kada su mu ubijena djeca.
– Cijeli dan 4. svibnja prskao sam voće. Uveče, između 21 i 22 sata, krenuo sam sam kući, a na putu sam prošao Prvomajskom ulicom i video da neki ljudi popravljaju ogradu na kući koja se nalazi 300 do 400 metara ispod Osnovne škole “Momčilo Živojinović”. . Otišao sam kući, okupao se, legao u krevet.
Djeca su u to vrijeme bila kod kuće. Sin me nazvao, rekao je da idu u školsko dvorište. Kćerka mi je često odlazila tamo, a sin rjeđe. Češće je izlazio u Mladenovac. No, te ga je večeri moja kći nagovorila da ode s njom u školsko dvorište – ispričao je Saša.
Objasnio je kako zna da se djeca često okupljaju i druže u školskom dvorištu te je rekao da su svi iste dobi kao njegova djeca. Te večeri brat i sestra su na mjesto sastanka otišli pješice. Otac im je otišao spavati, ali ga je u jednom trenutku probudilo društvo. Rekli su mu da su se djeca potukla u školskom dvorištu.
– Nisam odmah shvatio o čemu pričaju jer se moja djeca nisu ni s kim potukla. Zvala sam sina na telefon, ali nije se javljao i već sam se u tom trenutku zabrinula. Mislio sam da je neka teža tučnjava i da je u bolnici zbog ozljeda, pa se zato nije mogao javiti. Sjela sam u auto s prijateljima i odmah smo krenule u školu.
Kad sam izašao iz vozila, vidio sam gužvu. Policija je bila prisutna, kao i hitna pomoć. Probio sam se kroz gomilu i stigao do ulaza. Vidio sam svoju djecu kako leže na ulici ispred školskog dvorišta. Bili su pokriveni dekama, ali vidio sam im tenisice i po njima sam ih prepoznao – dodao je.
Kako je rekao, pitao je prisutne zašto su njegovi ostali tu jer samo njih dvoje leže. Svi ostali ozlijeđeni prevezeni su u bolnice. Jedan od policajaca rekao mu je da su ih liječnici pokušali reanimirati, ali nisu uspjeli.
– Ostao sam na licu mjesta do pet sati ujutro. Nitko mi nije dopustio da priđem djeci, a forenzičari su radili na licu mjesta. Djecu su mi tek kasnije odveli odatle. Iste večeri oko ponoći na mjesto događaja došao je Radiša Blažić sa starijim sinom i prišao okupljenima koji su odmah počeli vikati na njih.
Pretraga kuće
Rekli su im: “Bježite odavde, ubit ćemo vas, Uroš je ubio našu djecu”. Na to je njegov otac bio spreman da ga ubijem, ali policija je cijelo vrijeme držala i mene i Radišu sina odveli s mjesta događaja, rekavši im da odu. Nije mi jasno zašto ih policija nije odmah privela i ispitala – rekao je otac dvoje ubijenih.
Dodao je kako mu je poznato da je otac Uroša Blažića uhićen tek nakon pet dana zbog, kako kaže, pritisaka roditelja ubijene djece. Istaknuo je da mu je policija 5. svibnja pretražila kuću te da mu nije jasno iz kojeg razloga.
– Nemam registrirano oružje i ne posjedujem oružje, ali moj sin Milan je bio policajac pa je zbog posla imao službenu poštu. Međutim, nije ga držao u kući jer mu je sestra čistila sobu, pa sam mu rekao da je sigurnije držati pištolj u službenim prostorijama. Poslušao me je pa je službeni pištolj zadržao na poslu, gdje je kasnije i pronađen.
Smatram da je Radiša Blažić jednako kriv kao i Uroš za ono što je Uroš učinio jer je, po mom mišljenju, izvukao moćno oružje iz vojske, a znam da je njegov stariji sin kada se ženio, a to je bilo prije više od deset godina, dao Urošu automatska puška za pucanje na vjenčanju. O tome mogu svjedočiti i drugi – istaknuo je
Rekao je da je obitelj Blažić “bila specifična” te da se s njima nitko iz sela nije družio. Dodao je da su “bili agresivni” i da su ih mještani zbog toga izbjegavali.
– Za Uroša su mi iz Dubone pričali da je puškom ubijao pse u dvorištima. Nisu to prijavili jer su mislili da neće ništa postići jer je Urošev otac radio u vojsci – zaključio je.
20 godina je malo
U tužiteljstvu je svjedočila i Zorica Panić, majka dvoje ubijenih, koja je rekla da treba svjedočiti kao oštećena. Kazala je kako ono što je Blažić učinio “smatra strašnim” te da je kazna koja mu prijeti, a za koju je čula da je 20 godina zatvora, malo za takav zločin.
– To je malo čak i za jedno dijete, a ubio mi je dvoje djece. Ja kao majka tražim da ga osude na doživotni zatvor. Također, mislim da je za ono što je Uroš učinio kriv i njegov otac jer je svo to oružje dobio od vojske. Pretpostavljam, jer je radio za vojsku.
Moj sin Milan je bio policajac, a na poslu je držao zaključan službeni poštanski sandučić. Nije mi jasno odakle obitelji Blažić toliko oružja i kako to nitko nije primijetio. Kao da su se spremali za rat – rekla je.
Istaknula je da se nada pravdi i da zna da sada nema smrtne kazne, pa smatra da bi “bilo pošteno da Uroš i njegov otac budu osuđeni na doživotni zatvor”.
– Kao roditelj jednostavno ne mogu podnijeti da Uroš Blažić može biti osuđen na samo 20 godina zatvora. Inače, nikad nismo imali problema s obitelji Blažić, ali nismo se ni družili s njima – zaključila je majka.
