Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedokinja Tužilaštva BiH ispričala je kako je vidjela ubistvo svog supruga. Habiba Selimović ispričala je da je sa suprugom Safetom i djecom živjela u Zvorniku, da su u aprilu 1992. kada je počela pucnjava pobjegli u šumu, gdje su ih pronašli srpski vojnici, prenosi Detektor.
Prema njenim riječima, jedan od vojnika pucao je u potiljak njenom susjedu Fahrudinu Jusiću, što je ona vidjela. Svjedok je ispričao da su nakon toga pucali u potiljak ostalim prisutnim muškarcima. Ispričala je da je jedan vojnik pitao njenog muža za ime, nakon čega je i njemu pucao u potiljak.
Ispričala je da je tada došao do njenog sina, kada mu se kćerka obratila riječima: “Ubio si nam oca, nemaj brata”. Ispričala je da im je tada jedan mlađi vojnik rekao da ne diraju žene i djecu i da će se vratiti po njih, te da bježe gdje znaju.
Ona je obrani optuženog Vinka Radovića rekla da nitko od Bošnjaka nije bio naoružan.
Sin je bio maloljetan
Selimović je svjedočio na suđenju Vinku Radoviću, Petku Paniću i Dragomiru Vasiću, optuženima za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.
Svjedokinja Ismeta Okanović kazala je da je s obitelji živjela u Grbavcima, a da joj je sin Fadil 1992. godine bio maloljetan. Ispričala je da im je kuća, kao i većini u selu, zapaljena te da su kasnije otišli na Klisu, gdje se okupio veliki broj mještana iz okolnih sela. Prema njezinim riječima, na Klis su dovedeni tenkovi.
Ona je rekla da su potom svi krenuli prema Bijelom Potoku, te da nikome nisu dali da odstupi od kolone. Svjedokinja je ispričala da je na putu vidjela tijelo Murata Džine, kojeg je poznavala, te da su počeli odvajati žene i djecu od muškaraca.
“Odvojite Fadila od mene”, kazala je svjedokinja i ispričala kako je tražila da joj puste sina, a vojnici su joj rekli: “Nemoj sada na kamion”.
Ispričala je da je gledala kako joj sina udaraju po leđima crnom palicom ili palicom.
Navela je da je tada vidjela optuženog Vinka Radovića kojeg poznaje, a koji je radio kao kondukter.
Ona je posvjedočila da su vojnici tada odveli Mustafu Grebića i još jednog muškarca, te da su se čuli pucnji.
– Nakon pucnjave nisu se vratili – kazao je svjedok.
Rekla je da zna da je optuženi Panić policajac, te da ga je viđala u Bijelom Potoku, kao i Radovića, kojeg je viđala i na Klisi.
Kazala je da su tamo dovezeni kamioni na kojima su bili njen sin i svekar, a na drugom suprug. Ispričala je da su tada odvedeni i da do danas nije pronašla njihove kosti.
Obrana je kazala da u ranijim iskazima nije spominjala optuženike jer je o njima nitko nije pitao.
Grobnica na Crnom Vrhu
Saslušan je i svjedok čiji je identitet Sud zabranio objaviti, a koji je rekao da su mještani njegovog sela krajem travnja predali oružje, a da su dvojica mještana odvedena u prvoj polovici svibnja, a nekoliko vraćeno. dana kasnije vidno pretučen.
Ispričao je da je 25. maja 1992. godine vidio transportere i da se u njegovom selu pucalo. Išao je, kaže, kroz šumu na slobodnu teritoriju, a kasnije je čuo kako su njegovog oca i ostale muškarce u Bijelom Potoku odvojili od žena i djece. Ispričao je da je očeve ostatke pronašao u grobnici na Crnom Vrhu.
Svjedok Dragan Maletić rekao je da je radio u Malom Zvorniku kao rukovodilac građevinskih strojeva i da je u ljeto 1992. godine dobio nalog od direktora da bagerom iskopa grobnicu za tijela koja su dovezena u Kazanbašču, koja je na putu od Zvornika do Bijeljine.
– Pretpostavio sam da su muslimani. Ratno stanje – kazao je svjedok.
Ispričao je da je radio na grobnicama i na “Raminoj grobnici”, gdje je iskopao grobnicu dugačku desetak metara.
Prema njegovim riječima, tijela su bila u vrećama i van njih, a po odjeći je zaključio da se radi o civilima.
Suđenje se nastavlja 12. studenog.
