Svjedok Fejzo Šefredin rekao je danas u Višem sudu u Podgorici u nastavku suđenja Slobodanu Pekoviću, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, da mu je baka po majci rekla da je optuženi taj koji je odveo Eminu Šabanović, a zatim je udario. nju, a potom i nju ubio kao i njenog oca, pišu vijesti.me.
Očevidac ubojstava
Izjavio je da nije bio očevidac ubojstava.
Pred posebnim vijećem sutkinje Nade Rabrenović, svjedok je detaljno ispričao što zna o događajima u selu Hum. Rekao je da su pripadnici Republike Srpske 8. juna 1992. godine ubili 52 civila.
Obrana, odvjetnici optuženog Pekovića, odvjetnica Mirjana Camović i odvjetnik Ratko Pantović usprotivili su se iskazu svjedoka, navodeći da on nije bio očevidac ubojstava, kao ni njegova baka Begija Šabanović, te da njegov iskaz nije relevantan za sud. postupak.
Viši sud odbio je prijedlog odvjetnika Ratka Pantovića za ukidanje pritvora optuženom Slobodanu Pekoviću.
Odvjetnik Pantović dodao je da će nakon okončanja sudskog procesa protiv svjedoka podnijeti kaznenu prijavu zbog lažnog svjedočenja.
Svjedok Fejzo Šefredin kazao je da je rođen u Humu.
-…To je na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore. živio sam tamo. Dobro su mi poznati događaji od 08.06.1992. Poznajem Slobodana Ćurčića, sada Pekovića. Pa dobro ga poznajem. Poznajem ga osobno kao i njegovog oca Tadiju, brata i sestru. Brat optuženog Slobodana bio je kum mom bratu koji je poginuo. S ocem Tadijom, Slobo je dolazio u našu kuću. Oni su iz pivske planine u Crnoj Gori. Kako su im zime hladne, sustigle su našu stoku od listopada do svibnja. Kad je počeo rat, taj je dan nosio dugu kosu. Bilo je smeđe ili crno. Iako je prošlo 30 godina, ja njega dobro poznajem, a i on mene. Od 6. aprila, dana početka agresije na Foču, do 8. juna 1992. godine u selu Hum živjelo je etnički čisto bošnjačko stanovništvo. 21/22. travnja dolazi naredba Rajka Pejovića iz SDS-a, da predamo sve oružje koje imamo i garantiraju nam sigurnost. Došao je i taj kobni dan. Bilo je to etničko čišćenje. Ujutro u pola šest napali su selo. Među njima je bio i Milomir Dostić. Ubijali su cijele obitelji. Oko 09:30 došli su do nas. Noću smo spavali u šumi, a danju smo obrađivali polja. Jer smo se bavili poljoprivredom. Bio sam u šumi. Taj dan je padala kiša. Vidio sam da su tu prošle vojničke čizme – rekao je Šefredin i nastavio:
Skupina vojnika
– Sustigao sam grupu vojnika 50 metara od njih i krenuo za njima da vidim. Bila je to skupina vojnika. Dogovarali su se što će i tko raditi. Slobo je bio obučen u maskirnu uniformu. Bio je naoružan puškom ‘zastava’ s preklopnim kundakom. Vojska je bila naoružana ‘zolama’, te mitraljezima M-53 i M-84. Jedna grupa je otišla prema selu Bukovik, među njima i Slobo Peković. On im je služio kao vodič. A 13 susjeda vojnika je bilo u drugoj grupi koja je krenula prema mojoj kući. Ukupno je bilo oko 250 vojnika. Kretali su se frontalno. U večernjim satima oko 17:30 našao sam svoju nanu Begiju Šabanović, majčinu majku, staru 82 godine. Ubijena je u listopadu 1992. Ovako mi je ispričala: ‘Ovdje je dolazio Tadijin mlađi sin Slobo. Pitao je Eminu Šabanović ima li oružje. Zatim je tukao i maltretirao. Uzeo je jednu palicu i snažno je udario po glavi i od tog udarca palica je pukla. Odveo ih je prema kući Muje Šabanovića, a zatim ih ubio. Zatim ih je zapalio u kući. Oba su tijela izgorjela. Leševi su bili ugljenisani, ali Eminu smo prepoznali jer je na desnoj ruci imala vjenčani prsten. Pokopani su 13. lipnja’.
Svjedok potom navodi da je ekshumacija obavljena 2000. godine i da je utvrđeno čiji je leš.
– Poslije su dostojanstveno pokopani. Hatidža Šabanović je tada zarobljena, a zatim puštena. Hatidža je vidjela da Slobo vodi Eminu. Taj dan su mi ubijeni otac, brat i stric. Ubijani su samo zato što su bili bosanski muslimani, a danas su Bošnjaci. Njegov otac Tadija bio je lugar. Božo, brat optuženog Slobodana, bio je kum mom bratu koji je ubijen. Tog dana ubijene su dvije obitelji Rikalo, ukupno osam članova. Ovo je bila planirana akcija. Na livadu su ušli u šest autobusa. Pjevalo se i sviralo na harmonici. Muharema su vodili i tjerali da pjeva pjesme: ‘Ne volim te Alija jer si balija’. Na mostu je ubijen Bećir Liković. Vjerojatno mu je Drina odnijela leš. Svi smo mi susjedi. To je malo mjesto. Poznavali smo se – kazao je svjedok.
Potom je odgovarao na pitanja odvjetnika Ratka Pantovića, branitelja optuženog Slobodana Pekovića.
– Nisam vidio da je Slobo ubio dva člana obitelji Šabanović. To mi je pričala moja nana Begija Šabanović. Nije mi rekla da je gledala ta ubistva – kazao je svjedok Fejzo Šefredin.
– Samo zaključuješ. Nitko nije vidio ubojstva, čak ni ti, čak ni baka. Na temelju čega zaključujete – upitao je odvjetnik Pantović.
– Zato što je odveo Eminu. Nitko neće doći iz Crne Gore da završi posao. Na svoje sam se oči uvjerio da je Slobo Peković tog 8. lipnja bio u Humu. Slušajte me gospodine. Da sam vidio ubojstva, bio bih ubijen. Nema svjedoka. Sve Bošnjake ubijaju. Dolina je ječala od pucnjave, kao da su letjeli avioni – odgovorio je svjedok.
Odvjetnik Pantović predočio je sudu i svjedoku da su u pravomoćnoj presudi Ratku Mladiću imena počinitelja ubojstava u selu Hum. Svjedok je rekao da nije čitao presudu, te da je Ratko Mladić zločinac.
Ratni zločin
Slobodan Peković, rođen Ćurčić, optužen je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva 1992. godine.
Ranije iznoseći svoju obranu, optuženi je rekao da nije ubio Muju i Eminu Šabanović 8. juna 1992. godine. On je u podgoričkom Višem sudu rekao da te osobe ne poznaje, a negirao je i da je kriv za silovanje žrtve A1 u rujnu iste godine.
Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada općini Foča, ubio Muju i Eminu Šabanović. Nakon što je, prema optužnici, Emina Šabanović rekla da u kući nije bilo oružja.
Peković ga je nekoliko puta udario drvenom drškom od lopate po glavi, zatim ga je uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muje Šabanovića, gdje ih je obojicu ubio pucajući iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muje Šabanovića, koju je, prema optužnici, zapalio Peković. Prema tom dokumentu, Peković je silovao i ženu koja je početkom rujna 1992. godine dobila status zaštićenog svjedoka. Dodaje se da je s još nekoliko uniformiranih osoba, iz sportske dvorane ‘Partizan’ u Foči, u navodnoj namjeri spašavanja, izveo zaštićenu svjedokinju – žrtvu s maloljetnom kćeri i još dvije osobe s petero djece i odveli u stan koji se nalazi u blizini tadašnje SJB u Foči, gdje se nalazila grupa vojnika.
Uz prijetnju, Peković i još jedan muškarac silovali su zaštićenu svjedokinju, nakon čega su je izveli iz te prostorije.
Izjava koja nema dokaznu vrijednost
Odvjetnik Ratko Pantović rekao je da iskaz današnjeg svjedoka nema dokaznu vrijednost.
– Potvrdio je da nije vidio tragični događaj. Ova izjava je tendenciozna i lažna. U presudi Ratku Mladiću imenovana su dvojica muškaraca koji su osuđeni za ubojstvo u selu Hum – naglasio je Pantović.
