Na suđenju za zločine na području Vlasenice, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je 1992. s porodicom bježao šumom nakon napada na Duriće.
Emin Durić kazao je da je sa ženom, troje djece i drugim mještanima pobjegao u šumu Hubera kad je bio prvi napad na Duriće, piše BIRN BiH.
– Vojska je ušla, popalila štale, jedna kuća je izgorjela… Durić Hilmo je stradao, nije bio dobar psihički, sam se izdvojio – naveo je Durić, svjedočeći video-vezom iz Tuzle.
Odlazak u šumu
Nakon 15-ak dana, kako je ispričao, ponovo su otišli u šumu, kada je došlo do drugog napada, a u selo je ušao tenk.
– Stalno su granate padale po Huberima – prisjetio se svjedok.
On je kazao da je Murat Durić ranjen od granate, a da je jedan dječak od 12 godina pogođen metkom i da je poslije podlegao.
Durić je rekao da se naredni dan sa svojom i još jednom porodicom povlačio sve dublje u šumu, ali su naišli na vojsku koja ih je zarobila.
Autobusima su odvezeni u logor “Sušica” u Vlasenici. Durić je rekao da su mu žena i djeca nakon dva dana odvezeni iz Vlasenice, a on odveden u policiju, gdje su ih tukli. Na kraju je je prebačen u Bijeljinu i pušten u novembru 1992.
Uništavanje kuća
Svjedok je rekao da je jedan njegov rođak stradao u Durićima, ali nema saznanja o drugim dešavanjima. U Durićima, gdje se vratio 2020., imovina mu je uništena.
– Jedna kuća je zapaljena, jedna porušena – rekao je svjedok.
Živojin Majstorović, Radenko Dubočanin i Radosav Savić optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, oni su 2. juna 1992., ili približno tog datuma, obučeni u maskirne uniforme i s čarapama na glavi, na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana su ubijene najmanje 23 osobe.
Odbrane nisu imale pitanja za svjedoka. Suđenje se nastavlja 17. marta.
