Suđenje Jovanu Radanu, optuženom za silovanje hrvatske državljanke 1991. godine u Vukovaru, odgođeno je za 27. rujna iz zdravstvenih razloga, iako se optuženik pojavio na današnjem ročištu i izjasnio se da nije kriv. piše Dnevnik.hr.
Radanov odvjetnik Dragan Mikeš rekao je da je njegov branjenik u dva postupka protiv njega u Hrvatskoj oslobođen optužbi, također zbog optužbi za zločine počinjene tijekom rata, te da će spise dostaviti sudu u Beogradu, dok je sudac Bojan Mišić rekao da su svjedoci iz Vukovar će biti pozvan na ročište u rujnu, piše Danas.rs.
Pratila ga je sa strahom
Ovo je drugi put da se Radanovo ročište odgađa.
Radan se nije pojavio na ročištu u svibnju jer mu je, prema riječima njegovog odvjetnika, noć prije pozlilo te je prevezen na Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici.
Kako je Provjereno već pisalo, Jovan Radan bio je pripadnik srpske paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Vukovara – osiguravao je tvrtku Velepromet u koju su JNA i paravojne formacije nakon okupacije grada doveli između deset i dvanaest tisuća zatočenih civila.
Žrtva silovanja prepoznala je silovatelja gledajući u Provjerenom kako Vukovarka Iva Radić moli Jovana Radana da otkrije podatke o njezinom nestalom ocu. Tvrdi da je od straha pobjegla kad je shvatila što je vidjela na televiziji.
Vukovarce su 1991. godine u Veleprometu razdvajali po nacionalnosti. Srbi ili oni koji su imali rodbinu u Srbiji dobili su propusnice i pobjegli su iz grada. Ona je kao i druge Hrvatice dodijeljena srpskim civilima kao sluškinja. Dok je čistila i čekala da u praznu kuću na Sajmištu dođu srpski civili, u dvorište kuće ušao je Jovan Radan.
– Bio je u zelenoj uniformi. Imao je crne oči. Tamo je bilo mračnije. Imao je kapu sa zvijezdom. Mogao bi mi biti tata – opisala je prvi susret s Radanom. Ona ga nije poznavala, ali nakon što se predstavila, jasno je rekao da poznaje roditelje njezina supruga.
– Ponovo se pojavio na vratima. Govorio mi je da uđem u sobu, ušao sam u sobu. Zatvorio je vrata. Izvadio je i pištolj kojim je prije ubio psa. Pitao me jesam li trudna, jer ako jesam, onda nosim ustašu. U tom trenutku nisam znala jesam li trudna, prije nismo pazili, mislila sam da nisam trudna. Rekla sam da nisam trudna. Rekao je da sve nas Hrvatice treba natjerati da rađamo srpsku djecu – prepričala je potresnu ispovijest za Provjereno.
Tada ju je, kaže, strah potpuno blokirao. Kaže da se osjećala užasno jer se nije imala kome obratiti ili požaliti. Nije se mogla osloboditi niti ga natjerati da odustane, priča potvrđuje da ju je silovao.
“Radije bih da propadneš, ako te nema”
Detalje tog čina izbrisala je iz sjećanja, ali se emocija ne sjeća. “Ništa, obukao se, uzeo oružje i izašao. Ostao sam u sobi kao zadnje smeće. Sve što doživiš, doživiš u glavi. I znaš da se to može dogoditi opet, i opet, i opet. Najradije da propadneš, da te nema, da umreš, samo vičeš, ‘Bože, spasi me’, a vidiš da nema izlaza, ti si tu, ti čekaš”, kaže nam.
Čekala je vijesti o mužu koji je bio na ratištu. Kad je počeo rat, bila je u braku tek nekoliko mjeseci. Jako je voljela tog čovjeka, slagala se s njim kao nitko drugi. Stalno je razmišljala kako će se izvući iz ralja silovatelja i ponovno biti zajedno sa svojim suprugom.
Strahovala je i za brata, za majku, ali ne više za sebe. “Guraš svoje ljude od sebe samo da preživiš. Nemaš vremena, ne možeš se posvetiti sebi ili si bolestan jer imaš milijun stvari za obaviti. A rat traje. Samo oni koji prolaze kroz što sam prošao to znam”, objašnjava.
Silovana žena nije upoznala muža. Njegove kosti su pronađene nakon rata. Preživjela je depresiju, a od traume se ni danas nije oporavila.
– Kao da tu ne pripadam, kao da ne zaslužujem živjeti, kao da ne želim živjeti. A živjeti se mora, ja sam katolik, nikad ne bih digao ruku na sebe. Sam si. Svi nešto očekuju od tebe, a onda nikad nisi ono što želiš biti. Ne možeš ni biti kad si opterećen i kad si vezan u određenom vremenu – ispričala nam je s čime se nosi cijeli život. Unatoč svemu, oprostila je silovatelju zbog nje jer, kako kaže, to je jedini način da nastavi dalje.
