Posljedicama razornih poplava, odrona i klizišta koje su prošli tjedan pogodile dio BiH izravno su pogođene stotine ljudi, a posebno onih koji su ostali bez svojih najmilijih i bez svojih domova.
Njima je potrebna psihološka pomoć i struka je odmah poduzela mjere da im se ta podrška osigura, od Društva psihologa BiH do Saveza psihoterapijskih udruga.
Stručna pomoć
– Svi mi koji smo iz struke stavljeni smo na raspolaganje tim ljudima i svatko od nas na svoj način nastoji tome pridonijeti i jako je važno da ti ljudi znaju da mogu računati na stručnu pomoć i trebaju biti potaknuti da je tražimo – govori nam profesor Marko Romić, specijalist traumatske psihologije.
Ističe da se posljedice traumatskih događaja mogu promatrati s više aspekata, no najčešće se, navodi, govori o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama. Kratkoročni su oni koji, pojašnjava, djeluju odmah nakon traumatskog iskustva, a to su šok, nevjerica, zbunjenost, neorganiziranost, dezorijentiranost, strah i dosta disfunkcionalnosti.
– Dugoročne posljedice možemo podijeliti na nekoliko načina, no često govorimo o onima koje se odnose na naše kognitivne funkcije, pamćenje, sposobnost učenja, razumijevanja, kombiniranja raznih sadržaja, psihomotorne funkcije, možemo govoriti i o posljedicama na naše emocionalno zdravlje , intenzivan osjećaj tuge ili ljutnje, razdražljivost, uglavnom, promjene raspoloženja, možemo govoriti o onima koje se odnose na našu fiziologiju – kaže nam Romić.
U početku, nastavlja, psihičke posljedice poprimaju somatski, odnosno tjelesni karakter, a potom ljudi počinju oboljevati od visokog krvnog tlaka, dijabetesa, raznih kožnih i drugih bolesti, pa je raspon tih posljedica doista širok i njihovo djelovanje može se protezati na godine nakon proživljenog iskustva.
Strah od najbližih
– O posttraumatskom stresnom poremećaju u nekom ekstremnom obliku obično govorimo kada te posljedice traju znatno dulje od trenutka kada su nastale – kaže.
Iako su razorne posljedice pogodile sve, Romić kaže da su posebno bile pogođene skupine djece, ali i starijih osoba.
– Djeca su jedna od najranjivijih kategorija i nemaju kapacitet vidjeti sve. Osjećaju vlastiti strah, a kada vide strah svojih najmilijih koji se o njima brinu, on se višestruko povećava i postaje još intenzivniji. Ključno je djeci pružiti osjećaj sigurnosti, da se osjećaju zaštićeno – kaže Romić.
Starije osobe
Osobe starije životne dobi također su posebno pogođene zbog svojih fizioloških posebnosti, a time i zbog toga što su dosta ovisne o pomoći drugih, koji su i sami u takvim situacijama ugroženi.
Općenito, ova situacija pogađa vrlo širok spektar ljudi i onih koji fizički nisu bili tamo, a onda zapravo pokazuje koliko smo nemoćni pred nekim prirodnim katastrofama i koliko su one po svojoj prirodi stresne, jer se mogu dogoditi bilo kada i bilo gdje.
