Katastrofalne poplave u Bosni i Hercegovini, pored šoka i tuge koji su paralizirali zemlju, barem su nakratko vratile u prvi plan ljudsku solidarnost, požrtvovnost i zajedništvo.
Snimci gorskih spasilaca iz RS dok u vodi i blatu do grla u Donjoj Jablanici traže žrtve vraćaju nas u period od prije desetak godina, kada su se u nekim drugim gradovima spašavali i gubili životi. Iz 2014. ostala je zapamćena izjava premorenog policajca iz poplavljenog Doboja koji je izjavio da bi bez pomoći FBiH “umrli od žeđi i gladi”.
Bolji i kompleksniji
Stotine ljudi proteklih dana pohrlilo je u Jablanicu i Konjic kako bi izravno na terenu, akcijama potrage, dostavom humanitarne pomoći ili čišćenjem kamenja, blata i uništenih stvari, pomogli unesrećenom stanovništvu. Video Dženada Džine iz Jablanice na kojem spasioci drže zastave BiH, Slovenije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, EU… ostao je svjedočanstvo još jedne nesreće koja nas je ujedinila. Ostalo je nad nama lebdjeti pitanje zašto čekamo nesreće da bude bolje i složnije.
– Ovo je vrlo ozbiljno pitanje, jer zadire u bitne aspekte ljudske prirode i društvene dinamike i procesa u BiH. društva i šire. Jedan od razloga zašto ljudi često ozdrave u vremenima tragedije je taj što ekstremne situacije dovode do osjećaja zajedništva i solidarnosti. Tragedije nas često podsjećaju na krhkost i prolaznost života – kaže sociologinja Sarina Bakić, profesorica na Fakultetu političkih nauka UNSA.
Patnja drugih ljudi, posebice djece, u nama budi empatiju, dodaje Bakić, koju većina ljudi u svakodnevnom životu potiskuje. Razlog su svakodnevni problemi te različite rutine i društvene uloge.
Solidarnost i briga
– U svakodnevnom životu ljudi su skloni fokusirati se na vlastite interese i potrebe, karijere i materijalne ciljeve, a društvene norme često podržavaju individualizam i tu vrstu natjecanja. Naše društvo ne potiče altruizam i uzajamnu brigu.
Tragedije, poput one u Hercegovini, moraju biti podsjetnik da smo svi povezani i da su temeljne ljudske vrijednosti – empatija, solidarnost i briga za druge – ključne za opstanak našeg društva. Drugi aspekt također je psihološki, jer u tragedijama dolazi do privremenog prekida “normalnog” života, što ljudima omogućuje da preispitaju svoje prioritete.
Strah, neizvjesnost i tuga mogu nas potaknuti da tražimo dublje veze s drugim ljudima – ističe Bakić.
