Knjiga „Duh bosanskog ćilima“, u kojoj je autorica Amila Smajović na 410 stranica analizirala umjetničke i komunikativne vrijednosti bosanskog ćilima, prva je knjiga koja studiozno proučava bosanski ćilim, koji je vrijedan segment bh. i Hercegovine. baština.
– Osnovna karakteristika bosanskog ćilima, umjetnički gledano, je geometrijski stil. Stoga sam se bavila nastankom geometrijskog stila i geometrijskih motiva na tlu Bosne i Hercegovine i njihovom pojavom na bosanskom ćilimu – kazala je u razgovoru za Fenu autorica knjige, doktorica komunikologije i likovna umjetnica. .
Smajović ističe da je za potrebe izrade ove značajne studije obradila više od 40 geometrijskih motiva sa bosanskih ćilima i preko 350 njihovih varijanti, zatim izvršila komparaciju sa istim motivima iz neolitskog doba i motivima iz različitih kultura i u različitim geografskim područjima.
– Knjiga sadrži crteže istraživanih motiva i njihove varijacije, kao i motivske kompozicije, odnosno uzorke tepiha. Istraživao sam više od 35 različitih dezena bosanskog ćilima i pronašao preko osamdeset varijanti – rekao je Smajović.
Ideja za naslov knjige „Duh bosanskog ćilima“ potekla je od urednika rahmetli Hadžema Hajdarevića.
Smajović nudi sasvim novi pristup analizi bosanskog ćilima, ističući njegove duhovne vrijednosti. Upravo joj je likovna analiza pomogla da otkrije prisustvo zlatnog reza u kompoziciji motiva na tradicionalnim bosanskim ćilimima, što je svojstveno univerzalnoj ili duhovnoj geometriji. Ovo otkriće otvorilo je niz pitanja o ulozi tepiha, njegovoj primarnoj namjeni i duhovnim porukama.
Smajović ističe da se u studiji prvenstveno bavila tradicionalnim bosanskim ćilimima koji pripadaju tradicionalnoj umjetnosti i koji nose određene duhovne poruke, a ne ćilimima koji se tkaju po kućama i pripadaju folklornoj umjetnosti.
Knjiga je rezultat istraživanja bosanskog ćilima koje je autorica započela prije 28 godina. U knjizi je koristila dijelove svoje doktorske disertacije „Komunikacijski simboli – studija slučaja bosanskog ćilima“ koju je obranila 2018. godine.
– Priča o bosanskom ćilimu je veliki izvor istraživanja koji vam svaki put otkrije nešto novo. Na rukopisu sam radila skoro tri godine, dosta sam vremena posvetila crtanju motiva i oblikovanju knjige na kojoj su radile Meliha Teparić i Vanesa Prodanović-Durmišević. U knjizi sam koristila bosanske ćilime iz kataloga ćilimarstva Banovine, zatim ćilime iz zbirke Zemaljskog muzeja BiH i ćilime iz privatnih kolekcija koje je fotografisao Almin Zrno – istakla je.
Govoreći o podacima do kojih je došla istražujući, Smajović kaže da se bosanski ćilimi izrađuju od materijala čiji je vijek trajanja oko 100 do 150 godina, te da je na osnovu artefakata teško napraviti povijesnu analizu. Najstariji tkani proizvodi su gunjevi, cerade i polucilimi. Tepisi zvani ćilimi ili polućilimi spominju se prvi put u 12. stoljeću, u dokumentima pronađenim u Dubrovačkom arhivu.
Kada je riječ o specifičnostima bosanskog ćilima, pojašnjava da je osnovno obilježje bosanskog ćilima geometrijski stil. Navodi da su na ove prostore, posebno u osmansko doba, doneseni različiti orijentalni uzorci krivolinijskog stila, a da su Bosanci birali i čuvali samo one jasnih i oštrih i jednostavnih geometrijskih oblika koji su se koristili u davnoj prošlosti.
Zlatnim dobom za bosanske ćilime, prema autoru, može se smatrati dolazak Austro-Ugarske monarhije na ove prostore, koja je započela organiziranu proizvodnju bosanskog ćilima i osnovala prvu tkaonicu ćilima 1888. godine. Austro-ugarska vlast je zamijenila osmansku vlast, koja je vladala Bosnom gotovo 500 godina, i ostavila dubok trag u bosanskoj kulturi. Tako su na tlu Bosne zatekli obilje tkanih ćilima, razvijene tkalačke centre i izuzetno vješte tkalje.
-Novoosnovana Ćilimarija počela je prikupljati ćilime na terenu i crtati šare, što ih je dovelo do izrade prvog kataloga bosanskih ćilima. Tkalnica je izlagala na gotovo svim svjetskim sajmovima gdje je dobivala prestižne nagrade. „Pad“ u razvoju i proizvodnji bosanskog tradicionalnog ćilima dolazi uvođenjem strojne proizvodnje ćilima u Tkaonici i zatvaranjem pogona ručne tkaonice 1973. godine, a od 1975. godine proizvodnja bosanskog ćilima se odvija u kuće – navodi Smajović.
Moglo bi se reći, smatra ona, da je pad proizvodnje kvalitetnog bosanskog ćilima počeo prije gotovo pedeset godina, a da se taj proces ubrzao nakon 1995. godine i ratnih razaranja.
– Sela koja su bila nosioci tradicije izrade bosanskog ćilima su uništena, stanovništvo raseljeno tako da smo ostali bez generacija i generacija mladih tkalja koje su uz svoje majke, nane i nane učile ovaj zanat. Većina tkalja danas je u poodmakloj životnoj dobi i nesposobna je za rad, nemamo mladih tkalja zainteresiranih za učenje ovog zanata, ali nema interesa ni na tržištu. Danas se bosanski ćilim izrađuje u nekoliko udruženja i u nekoliko domaćinstava i moram izraziti zabrinutost što bosanski ćilim nestaje sa ovih prostora – upozorio je Smajović.
Prema njenim riječima, pitanje očuvanja bosanskog ćilima, odnosno njegove proizvodnje, treba biti briga države i nadležnih ministarstava, a očuvanje tehnike tkanja treba biti strateški interes.
– Da bi se tehnika tkanja naučila kao zanatska vještina i da bi se neko odlučio da studira izradu bosanskog ćilima, svakako mora biti ekonomski stimulisan. Bosanski ćilim treba brendirati i zaštititi kao dragocjenu kulturnu baštinu, a tehniku tkanja kao dragocjeni zanat o čijem očuvanju treba brinuti država. Zbog svega navedenog, knjigu ‘Duh bosanskog ćilima’ smatram izuzetno vrijednom jer potencijalno može produžiti vijek bosanskog ćilima i educirati nove generacije o ovom važnom segmentu kulturnog nasljeđa – istakla je Amila Smajović. u razgovoru za Fenu.
Knjiga o bosanskim ćilimima, čiji je omot i dizajn uradila Vanesa Prodanović-Durmišević, spremna je za štampu, a autorica se nada da će svjetlo dana ugledati do kraja ljeta.
