Branitelj optuženog Bratislava Dikića, odvjetnik Dušan Jovović, zatražio je jučer da se iz spisa izdvoji sadržaj oduzetih telefona njegovog branjenika jer se radi o pravno nevaljanom dokazu.
On je u nastavku suđenja za takozvani “državni udar” pred posebnim vijećem suca Zorana Radovića podsjetio da je u prethodnom sudskom procesu prije ukidanja presude naznačeno da su telefoni “samsung” i ” iphone 6” bili su ugroženi.
Promijenjene su određene poruke
– Dikiću su 16. listopada 2016. u 00.05 sati oduzeti telefoni, za koje je izdana potvrda o privremeno oduzetim predmetima, kada su morali biti zapečaćeni. Dikić je ranije u svojim izjavama rekao da su određene poruke promijenjene i da neke poruke nisu mogle biti tu. Ovako prikupljeni dokazi nisu u skladu s člankom ZKP-a, ne mogu se koristiti jer predstavljaju pravno nevaljan dokaz – rekla je odvjetnica.
Obraćajući se sudskom vijeću, Dikić je naveo da je netko 8. studenoga 2016., istog dana kada je priveden u Specijalno tužiteljstvo, izbrisao podatke s telefona.
– Ovo je važno naglasiti jer sam baš tog dana priveden u Specijalno državno tužilaštvo gdje je na mene vršen pritisak da priznam krivnju. Napominjem da sam u prostorije Specijalnog državnog tužiteljstva privođen ne samo tijekom očevida, već i tijekom sudskog procesa. Od početka suđenja ukupno sam 24 puta odveden u SDT. Tada mi je Saša Čađenović rekao da će, ako ne prihvatim da kažem da je DF planirao napad, kao svjedok svjedočiti Mirko Velimirović. Bilo je svega i svačega. Sve smo to morali izdržati i preživjeti – rekao je Dikić.
Nakon uvida u sadržaj mobitela Lenovo, oduzetih od svjedoka suradnika Saše Sinđelića, s nekoliko tisuća stranica, reagirao je odvjetnik Miroje Jovanović i komentirao poruku.
“Što je toliko važno službeno da zovete izravno”
– Posebno skrećem pozornost na poruku od 27. svibnja 2015. u 00:15 koja glasi: “Što je tako važno službeno, pa zovete direktno”. Ovu komunikaciju Sinđelić je obavio sa NN službenikom MUP-a Srbije +38164xxxxxxx. To je u izravnoj vezi s dvije činjenice da je Sinđelić lažno prikazao razlog zašto je mogao napustiti Moskvu u svibnju 2015., a iz toga pokušava riješiti crvenu Interpolovu tjeralicu iz 2012. Kad se sve poveže, vidi se da Sinđelića u rujnu 2016. nije mogao ući u Rusku Federaciju – rekao je odvjetnik Jovanović.
Advokat Dušan Radosavljević izjavio je da su Sinđeliću po dolasku u Crnu Goru oduzeta četiri mobilna telefona, dok su vještaci dobili samo dva na vještačenje.
Tvrdi da su svi Sinđelićevi telefoni, s kojih sud sada pregledava sadržaj, kontaminirani, jer je nesumnjivo utvrđeno da im se pristupalo od trenutka oduzimanja do izuzimanja.
Zaključio je da je nalaz vještaka pravno nevaljan. Suđenje se nastavlja 24. travnja.
Ukinuta presuda i optužnica
Uvažavajući žalbe branitelja, Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je prvostupanjsku presudu u tom predmetu, jer su “u postupku donošenja i u samoj presudi učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka”.
Ukinutom presudom čelnici Demokratske fronte (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević bili su osuđeni na po pet godina zatvora zbog, kako stoji u optužnici, članstva u zločinačkoj organizaciji od veljače 2016. godine.
Organizatori te ruske skupine Eduard Šišmakov i Vladimir Popov osuđeni su na ukupno 27 godina zatvora.
Bivši zapovjednik srpske žandarmerije Bratislav Dikić osuđen je na jedinstvenu kaznu od osam godina, a Predrag Bogićević i Nemanja Ristić na sedam godina zatvora.
Istom odlukom Srboljub Đorđević i Milan Dušić osuđeni su na po godinu i pol zatvora, Branka Milić na tri godine zatvora, Dragan Maksić na godinu i devet mjeseci zatvora, dok je Kristina Hristić uvjetno osuđena. Vozač DF-a Mihailo Čađenović osuđen je na godinu i šest mjeseci zatvora.
U optužnici stoji da su dvojica Rusa organizirali kriminalnu skupinu i vrbovali druge članove radi stjecanja nezakonite dobiti i moći, nasilnog rušenja vlasti i proglašenja izborne pobjede DF-a te sprječavanja ulaska Crne Gore u NATO savez. Zločinačka organizacija je, kako se navodi, planirala da se na dan parlamentarnih izbora 16. listopada 2016. uz pomoć Demokratskog fronta sukobi s crnogorskom policijom i nasilno zauzme Skupštinu Crne Gore, te otme i ubiti tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
