Sjeća se kako je ušao u Concordeov kokpit i kakav je to bio osjećaj. Unutrašnjost kabine bila je manja od one u Boeingu 707 i 747, u kojima je radio veći dio svoje karijere, ali su kontrole bile složenije. Dok je sjedio iza pilota, osjećao je uzbuđenje i tremu u isto vrijeme. Sjedio je ispred vrlo velike upravljačke ploče za Concordeove sustave, motore, gorivo i hidrauliku.
Unatoč tome što je bio brži od bilo kojeg drugog komercijalnog zrakoplova u povijesti, Concorde se nikada nije mjerio s tehnologijom 21. stoljeća. Računalo za upravljanje složenom opremom zapravo je bio čovjek.
Kao inženjer leta, Hazelbyjev posao bio je upravljati kontrolama – izvršiti prilagodbe kako bi letjelica sigurno probila zvučni zid i dosegla brzine veće od Mach dva (2450 kilometara na sat). Prvog je dana pogledao upravljačku ploču od poda do krova, osjećajući se jako nervozno.
Kolege inženjeri leta upozoravali su ga da je Concorde iscrpljujući, da će tijekom leta jedva imati vremena jesti ili popiti kavu. Pola godine obuke na Concordeovom simulatoru i dva desetljeća iskustva kao inženjer leta u drugim zrakoplovima pomogli su mu da se pripremi, ali je i dalje bio uzbuđen.
Hazelby je odrastao gledajući avione u blizini Concordeovog rodnog mjesta u jugozapadnoj Engleskoj. Karijeru u zrakoplovstvu započeo je sa 16 godina u tvrtki BOAC, koja je bila preteča British Airwaysa. Godinama se divio Concordeu, a onda se konačno našao pred upravljačkom pločom ovog nadzvučnog mlažnjaka.
“Prvi put kada probijete zvučni zid, to je pravo iskustvo”, rekao je Hazelby.
Izvor: Klix.ba
