Selektorica natjecateljskog programa – dokumentarnog filma ovogodišnjeg 30. Sarajevo Film Festivala (SFF) Rada Šešić odabrala je 21 film za publiku. U razgovoru za Fenu istaknula je kako ovogodišnji izbor od jedanaest dugometražnih i osam kratkometražnih dokumentaraca u natjecateljskom dijelu te dva filma izvan natjecateljskog programa ističu važnost autorskog pristupa u stvaranju kreativnog dokumentarca.
Za nagrade se natječe 19 filmova – tri će imati svjetsku, pet međunarodnu, jednu europsku, osam regionalnih i dvije bosanskohercegovačke premijere u Sarajevu. Dvije produkcije bit će prikazane van konkurencije, jedna svjetska, a jedna BiH. premijer.
– Ove godine imamo prilično velik broj intimnih, osobnih priča. No ono što je zanimljivo u programu je autorova nadgradnja – kroz osobnu priču ogleda se i društvo ili politička situacija u nekoj zemlji. Primjerice, iznimno talentirana ukrajinska autorica Olga Chernykh promatra sebe i svoju obitelj kroz vrijeme, fokusirajući se na tri generacije žena koje su tijekom života morale donositi važne odluke, posebice na početku okupacije i rata. Koristeći obiteljsku arhivu s često nježnim i poetskim opservacijama te s puno pahuljica i humora, autorica, koja je ovim filmom otvorila prestižni festival IDFA u Amsterdamu, elegantno razotkriva svoj mikrosvijet oko kojeg iščitavamo makro kozmos cijele zemlje. i svojih sunarodnjaka. Ili turska autorica Sirin Bahar Demirel u svom kratkom, vrlo efektnom i kreativnom filmu “Između diskrecije i nasilja” govori o nasilju u obitelji i problemu prenošenja traume s koljena na koljeno – podvukao je Šešić.
Govoreći o filmovima koje će publika vidjeti u programu, Šešić izdvaja “Našu djecu” hrvatskog redatelja Silvestara Kolbasa koji, promatrajući vlastiti mikrosvijet kroz kameru, otvara važna pitanja o odgoju djece i postojanju djece. obitelj. Ovaj metadokumentarac, u kojem se filmski likovi suočavaju s dvije vrlo sučeljene stvarnosti – filmskom, ali i životnom, obiteljskom, postavlja i važno pitanje – što je dokumentarni film, tko ga svjesno stvara, da li samo autor ili i stvarni, a opet filmski likovi ispred kamere.
Pristiglo je više od 270 filmova
Ove je godine, kaže Šešić, za ovaj program prijavljeno više od 270 filmova, uglavnom više nego prethodnih godina, što potvrđuje da je program sve popularniji u regiji i sve privlačniji autorima. Tako će se održati tri svjetske premijere u natjecateljskom dijelu i pet međunarodnih premijera u natjecateljskom programu – dokumentarni film.
– Velika je stvar što su autori odlučili svoj film otvoriti upravo ovdje. Kad netko radi na filmu pet ili čak deset godina, jako pazi gdje će biti svjetska premijera jer to na neki način određuje i put samog filma. Festival otvaramo s dvije svjetske premijere, naime u terminu imamo kratki film „Biang, Biang, Expres“ mladog autora iz Beograda Nikole Stojanovića i cjelovečernji film iz Mađarske „Tvoj život bez mene“. “ u režiji Anne Rubi. Film prati dramatičnu borbu majki u poodmakloj dobi koje se bore da društvo preuzme potpunu odgovornost za brigu o osobama s posebnim potrebama. Oni, naime, cijeli život vode brigu o svojoj djeci, koja su danas ljudi u četrdesetima i pedesetima, ali što će biti kada njihove majke više ne budu među živima? Film je u potpunosti promatrački rađen nekoliko godina i plete snažnu ljudsku, ali i sociološki relevantnu priču koja je nažalost aktualna – kaže Šešić.
Izdvojila je još jedan cjelovečernji i vrlo relevantan film koji će doživjeti svjetsku premijeru – “Tatina uspavanka” ukrajinske autorice Lesie Diak.
– Sa svojom kamerom gotovo je postala dio obitelji borca koji se vraća s prve crte bojišnice i sa suprugom i trojicom sinova pokušava nastaviti obiteljski život. Ali njegova je trauma preduboka da bi išta moglo brzo zacijeliti. Ratnik se vraća na front, a obitelj se iseljava. Sudbina mnogih ljudi, u raznim državama u kojima traju politički sukobi, agresije, ratovi – naglasio je Šešić.
Regionalna dokumentarna ponuda je bogata
Odabir filmova za ovogodišnji program, prema Šešićevim riječima, možda je najinspirativniji i najizazovniji zadatak s kojim se suočila u ulozi selektorice Natjecateljskog programa dokumentarnog filma Sarajevo Film Festivala. Regionalna dokumentarna ponuda bogata je, raznolika i donekle iznimno kvalitetno producirana, pa i primjereno financirana, naravno u skromnim uvjetima.
– Ovo je prilična novost za naše krajeve. Impresivno je da su mnogi od odabranih dokumentaraca snimani pet-šest godina, a rad na jednom od njih trajao je čak tri desetljeća. Neki su odabrani za ozbiljne europske platforme i radionice za razvoj dokumentarnih projekata; predstavljali su se na najprestižnijim mjestima u svijetu i prikupili potrebna financijska sredstva, što nije uobičajeno za dokumentarnu produkciju na našim prostorima. Sve to dokazuje da se stvaranju dokumentaraca u regiji počelo ozbiljnije pristupati te da je ustrajan kreativni pristup radu talentiranih redatelja i producenata međunarodno prepoznat i primjereno vrednovan. To će primijetiti i naši gledatelji koji će pohoditi projekcije filmova koje s ponosom predstavljamo našoj vjernoj festivalskoj publici – naglasila je.
Govoreći o tome koliko se dokumentarni film više bavi temama koje se mogu nazvati ozbiljnim nego nekim lakšim, Šešić je istaknuo da i ove godine na SFF dolaze autori koji, iako tretiraju ozbiljne teme, uspijevaju biti vrlo duhoviti i čak nas smijeh.
– Recimo “Paviljon 6”, film Gorana Devića iz Hrvatske govori o vremenu COVID-a, ali je pun komičnih situacija i dijaloga, toliko nas je razgalio i zabavio da nije ni čudo što je film već prikazan kupio BBC. I film “Cent'anni” Slovenke Maje Prelog prilično je duhovit. A ovdje je riječ o ozbiljnoj temi, o liječenju njenog dečka od leukemije, s kojim planira ostati zauvijek. Putujući biciklom fascinantno lijepim krajolikom Italije, pratimo smijeh i suze ovog zaljubljenog para mladih talentiranih ljudi koji su se potpuno otvorili pred objektivom kamere i s publikom dijele kako svoju intimu, tako i životne izazove – izjavila je. .
Šešić ističe da je i turska autorica Sirin Bahar Demirel uspjela progovoriti o nasilju u obitelji na šarmantan način kroz crteže, animaciju, sjećanja.
– Svaki od tih snažnih filmova je ozbiljan, ali može biti i duhovit i šarmantan i zabavan, ali na kraju filma uvijek ostaje nešto jako veliko o čemu gledatelj dugo razmišlja, preispituje sebe i svoj odnos prema njemu. tu temu ili situaciju. Dobar dokumentarac ne odlazi u zaborav završetkom filma, on ostaje s nama, u mislima i srcu – smatra Rada Šešić.
“Bekim Fehmiu” i “Praslovan”
Govoreći o filmovima koji njeguju kulturu sjećanja, navodi da dva filma izvan konkurencije njeguju upravo tu kulturu – zaista su uzbudljive ode umjetnicima “par excellence” – glumcu Bekimu Fehmiju te glazbeniku i skladatelju Zoranu Predinu.
– Ta dva filma, albanski “Bekim Fehmiu” i slovenski “Praslovan”, vrlo dobro odražavaju vrijeme u kojem su umjetnici radili, au slučaju Predina ono još uvijek aktivno radi – navela je.
Tako kroz intrigantnu arhivu o životu Bekima Fehmiua, glumca svjetske slave rođenog u Sarajevu, te kroz fragmente filmova i serija u kojima je ostvario nezaboravne uloge, od “Skupljača perja”, filma nagrađenog u Cannesu 1967. godine. , te serije u kojoj je igrao “Odiseja” , do kraja glumčeva života odražava se društveno-politička i kulturna situacija njegove sredine. Slovenski film o Predinu “Praslovan” redatelja Slobodana Maksimovića odražava ne samo tadašnju glazbenu scenu Jugoslavije, gdje je Predin započeo svoj rad kao skladatelj, izvođač i pjesnik, već i sustav koji je imao puno izazova za mlade slobodne -duhovni ljudi.
– Tu je i film “Povratak u Jasenovac” Bosanca Admira Rahmanovića, jedno zanimljivo promišljanje zla za koje se govorilo “nikad više”. Ili film “Galeb” o Titovom brodu, plovilu koje je tada bilo politički simbol, a što je danas? – kazao je Šešić.
Rada Šešić smatra da je film “Krhotine leda” Ukrajinke Marije Stoianove zanimljiv i vrlo šarmantan, čak duhovit. Njezin otac bio je svjetski poznati klizač. U vrijeme Sovjetskog Saveza proputovao je cijeli svijet, što je sovjetskom građaninu bilo gotovo nezamislivo. Kroz obiteljsku arhivu autorica gradi priču o sebi i svojoj zemlji koja je danas u ratnom užasu.
Program dokumentarnih filmova realizirat će se u Cineplexxu.
