U izbornoj noći u Zagrebu su sve parlamentarne stranke slavile svoje rezultate, iako nije bilo značajnijih promjena u odnosu na prošli mandat.
HDZ je doduše doživio blagi pad i sa 66 saborskih mandata (od 151) spali su na 61, ali su ipak pokazali da su uvjerljivo najveća stranka u Hrvatskoj.
SDP je sa sličnom koalicijom kao i na prethodnim izborima skočio s 41. na 42. mjesto, unatoč službenoj kampanji predsjednika države Zorana Milanovića kojemu je Ustavni sud zabranio nastup na ovim izborima.
I Domovinski pokret je slavio pad sa 16 na 14 mandata, ali i koalicija blagi rast sa sedam na 10 mandata, iako su kao kandidatkinju za premijerku ponudili Sandru Benčić. Most je ostvario rast s osam na 11 mandata, no odmah nakon izbora napustio ih je bračni par Raspudić (Nino i Marija).
Nedostatak koalicijskog kapaciteta
Ono što je zanimljivo jest da su stranke od centra do ljevice, točnije koalicija oko SDP-a “Riječke Pravde”, Mozemo te manje stranke IDS i Fokus dobile 82.087 glasova više od HDZ-a, no izborni sustav Hrvatske je takav da puno ovisi o tome kako su glasovi raspoređeni po izbornim jedinicama i gdje, za razliku od BiH, nema kompenzacijskih mandata koji ispravljaju takve nepravde.
No, čak i da nije tako, koalicijski kapacitet ovih stranaka praktički ne postoji. Jedina prava šansa, gledajući ideološki profil, mogla bi biti privlačenje na svoju stranu stranaka nacionalnih manjina, koje imaju osam zajamčenih mandata, što nije ni blizu potrebnih 76 mandata.
Ipak, u izbornoj noći predsjednik SDP-a Peđa Grbin uzbuđeno je govorio kako je važno da je dvije trećine građana glasalo protiv HDZ-a te da će učiniti sve da se formira vlast. Najavio je i razgovore s krajnje desnim strankama Mostom i Domovinskim pokretom.
Domovinski pokret, stranka u kojoj ima puno pripadnika nekadašnje radikalnije struje HDZ-a, svjesni su da su u odličnoj poziciji. Mogli bi matematički napraviti vladu s HDZ-om i nacionalnim manjinama, a s druge strane s kompletnom ljevicom, centrom i nacionalnim manjinama. Sada Domovinski pokret pregovara s obje strane i postavlja svoje uvjete, a po svemu sudeći SDP-ova ideja široke antiHDZ koalicije već je osuđena na propast.
Neprihvatljivi partneri
Koalicija Mozemo ne želi biti dio Vlade čiji je dio desničarski Domovinski pokret, kao ni Domovinski pokret čiji je dio Mozemo. Također, Domovinski pokret ne želi da stranka srpske nacionalne manjine SDSS, koja ima tri mandata, bude dio Vlade. Bez Mozema i SDSS-a antiHDZ-ova koalicija gubi 13 mandata, a s Domovinskim pokretom dobiva 14. Praktički ostaju isti.
Zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić jučer je još jednom potvrdio da koaliranja s Mozemom i SDSS-om ni pod kojim uvjetima nema, čime je još jednom učvrstio nade dosadašnje oporbe da uđe u vlast, iako se moglo čuti i iz optimistični su tonovi SDP-a nakon sastanka s predstavnicima Domovinskog pokreta.
Tako se SDP, umjesto da odmah pošteno prizna poraz, samo upustio u bespotrebnu avanturu kaljanja obraza razgovorima s onima koji su sušta ideološka suprotnost. Tako su ušli u pregovore sa strankom Ivana Penave koja je jedva čekala da se ukinu dvojezične ploče u Vukovaru nakon što je broj Srba u tom gradu pao ispod trećine, a postavljanje tih ploča jedan je od Najhrabriji potezi Zorana Milanovića dok je bio na premijerskoj poziciji. Svjesno je gubio glasove i izazivao bijes kako bi srpskoj nacionalnoj manjini omogućio svoja prava. Ti znakovi izazvali su demonstracije odmah nakon što su postavljeni i razbijeni.
Čekajući Domovinski pokret
S druge strane, dogovor Domovinskog pokreta s HDZ-om ne bi trebao biti toliki problem, pogotovo kad se uzme u obzir da su se i prije četiri godine pod vodstvom Miroslava Škore “nudili” HDZ-u, ali je Plenković procijenio I u Bruxellesu je bilo prihvatljivije formirati vladu samo s nacionalnim manjinama, bez radikalnih desničara.
Jedini kamen spoticanja između HDZ-a i Domovinskog pokreta je to što Domovinski pokret inzistira da SDSS ne bude dio nove vlade, a HDZ-u nije lako odustati od SDSS-a, jer su imali slabu saborsku većinu u prošlom mandatu.
Most kao partner antiHDZ-ove koalicije umjesto Domovinskog pokreta nije dovoljan za formiranje parlamentarne većine, ali, po svemu sudeći, neće biti ni u koaliciji s HDZ-om.
Također nije realno da će u narednom razdoblju sedam “preletača” doći na stranu HDZ-a i s njima i nacionalnim manjinama formirati novu vladu, pa je po svemu sudeći scenarij vrlo jasan – ili će se formirati Domovinski pokret. koaliciju s HDZ-om ili će Hrvatska ove godine umjesto tri izborna procesa imati četiri, odnosno nove parlamentarne izbore.
