Danas se obilježava godišnjica smrti doživotnog predsjednika bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josipa Broza Tita, a kazala je njegova unuka i kazališna redateljica Saša Broz “Vijesti” da niti jedna od bivših jugoslavenskih republika nema status ni ugled kakav je imala dok je bila u sastavu Jugoslavije, a njihova je ideologija i dalje glavni pokretač događanja i sukoba.
Razgovor sa Sašom Broz prenosimo u cijelosti.
Osvrćući se na jednu od glavnih tekovina Titove Jugoslavije, ona je rekla da je bratstvo i jedinstvo “kada ljudi različitih političkih i vjerskih opredjeljenja mogu zajedno, bez zveckanja oružja”.
– Mnogi bi rekli utopija, ali u kazalištu to uspijeva. Kulturna suradnja između bivših republika pokazuje da postoje ljudi koji mogu, žele i znaju surađivati bez obzira na politike svojih država – rekla je Broz “Vijestima”, povodom 44. godišnjice djedove smrti.
Kako je rekla, pojam bratstva i jedinstva za života njenog djeda prvenstveno je bio vezan za zemlju u kojoj novac nije bio osnovno mjerilo svega.
– Jedino područje “bratstva i jedinstva” EU naravno može nositi samo metaforički, ironično i pod navodnicima”, smatra Saša Broz.
Što je, po Vašem mišljenju, obilježilo Titovu vladavinu, na što ste posebno ponosni?
– Na ovo pitanje mogu i želim odgovoriti isključivo iz perspektive vlastitog odnosa prema djedu, jer on je prije svega bio moj djed, a onda i državnik. Kad bih ga ocjenjivao kao državnika, naravno da bi to bilo potpuno subjektivno. Imala sam nepunih 12 godina kad je umro, pa sam o njemu kao državniku učila u školi, a sve praznine i nedoumice koje sam kasnije u životu imala o djedu popunila sam kroz razgovor s bakom Hertom. Još uvijek čitam zajedničku povijest svojih djedova i baka iz njihovih osobnih pisama. Samo preko njih može se shvatiti dubina njihovog odnosa.
Josip Broz Tito i Saša Broz. Vijesti.me
Djed je, uz mog tatu, bio najduhovitija i najšarmantnija osoba koju sam upoznao. Volio sam ga beskrajno, a danas me impresionira njegova briga za malog čovjeka, za ljude koji su o njemu brinuli – vozače, kuhare, službenike. Osobno sam se u to uvjerio dok sam bio s njim i upravo zato to i ističem. Uvijek je djelovao izuzetno opušteno kad je bio okružen nama, svojom obitelji. Dugo smo razgovarali o knjigama koje čitam, mojim obavezama u školi, a posebno ga je zanimalo kako napredujem u baletu i klaviru. Još kao mala imala sam težak karakter i on je, recimo, kad sam htjela upisati klasičnu baletnu školu, nagovarao roditelje da sama izaberem svoj put. Žao mi je što nije upoznao moju Saru. Za tim mi je najviše žao…
Je li neka od njezinih tekovina, poput bratstva i jedinstva, ostala na prostoru bivše Jugoslavije?
– Pojam bratstva i jedinstva za života mog djeda prvenstveno je bio vezan za zemlju u kojoj novac nije bio osnovno mjerilo svega. Životni standard u Jugoslaviji, iako skromniji nego danas u Hrvatskoj, doista je bio kvalitetniji, jer bez tog naglašenog materijalizma čovjek je bio samostalniji i slobodniji nego danas, kada nam kvaliteta života ovisi o tome koliko zarađujemo. Zdravstvo se plaća, mnogi plaćaju i školovanje. Mjerilo uspjeha je novac. Mislim da oni koji žale za vremenom kada je moj djed vodio državu, žale za vremenom kada su razlike među ljudima bile manje i kada se nije živjelo isključivo da bi se imalo. Jedino područje “bratstva i jedinstva” EU naravno može nositi samo metaforički, ironično i pod navodnicima.
Ima li ijedna od bivših jugoslavenskih republika danas ugled u svijetu kao što je imala Jugoslavija?
– Slabo pratim politiku u vlastitoj zemlji, a kamoli u regiji, odnosno lako bih i iscrpno odgovorio na vaše pitanje je li ono usmjereno na kulturnu politiku, primjerice. Hrvatske ili Slovenije. Prema načinu i brzini ulaska pojedinih bivših republika u EU, odgovor je – ne, nijedna od bivših republika nema status i ugled kakav je imala kada je bila dio cjeline.
U Hrvatskoj, a čini mi se iu regiji, ideologija je još uvijek glavni pokretač događanja i sukoba. Još nismo završili temu Drugog svjetskog rata, kao ni rata koji je nastao raspadom Jugoslavije. Na ovim se pitanjima dobivaju ili gube izbori. Dakle, naša budućnost ovisi o prošlosti i to je poražavajuće. Vremena su se radikalno promijenila i novi poredak u svijetu od nas traži drugačiji način funkcioniranja. Premijer bi prije svega trebao biti vrhunski menadžer, a ne ideolog. Kazalištem se profesionalno bavim 33 godine i živim od publike. Koja je ideologija bliska publici koja prati moj rad i kojem se Bogu moli, to nije moja stvar.
Saša Broz u društvu djeda. Vijesti.me
Vrata su svima otvorena. Moji stavovi su svakako ljevičarski, ali mnogi moji kolege imaju drugačije svjetonazore. Kao kazališni redatelj okupljam ljude za svoje predstave na temelju umjetničke kvalitete. Mnogi od njih postali su moji bliski prijatelji tijekom godina i nikada ne bih dopustio da njihovi politički ili vjerski stavovi utječu na našu suradnju ili prijateljstvo. Po mojoj percepciji, bratstvo i jedinstvo je kada ljudi različitih političkih i vjerskih opredjeljenja mogu funkcionirati zajedno, bez zveckanja oružja. Mnogi bi rekli utopija, ali, eto, uspijeva u kazalištu. Kulturna suradnja bivših republika pokazuje da postoje ljudi koji mogu, žele i znaju surađivati bez obzira na politike svojih država.
Sve bivše republike danas žele biti dio EU, pa će opet biti zajedno, a Jugoslavija se raspala u krvavom ratu. Kako to komentirate?
– Ne samo da žele biti dio EU, nego će taj ulazak i platiti. Način na koji se Jugoslavija raspala je užasan. Nema rješenja ni pametnog odgovora jer svaku žrtvu treba oplakati. Možemo samo zavidjeti Sloveniji koja je svoj izlazak uspjela riješiti na civiliziran način. Iz perspektive današnje političke karte svijeta, koja nikada nije bila bez ratnih zona, EU i kako na nju utječe rat između Rusije i Ukrajine te Izraela i Palestine. Uoči EU izbora ultranacionalistički demagozi trenutno vode u anketama u Italiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj, a na drugom su mjestu u Njemačkoj i Švedskoj.
Riječ je o ekstremno desnim strankama koje vode nacionalističku, populističku i euroskeptičnu politiku. Iskreno, nisam siguran koliko će dugo EU moći štititi svoje “bratstvo i jedinstvo”. Iz perspektive ljudi koji se danas s nostalgijom sjećaju života u Jugoslaviji, smatram da nije riječ samo o žalu za mladošću, nego i o žalu za vremenom kada se živjelo zaštićenije i imalo osjećaj sigurnosti u razdoblju mira. traje sva desetljeća dok je moj djed bio na čelu države.
