Na današnji dan, 2. oktobra 1944. godine rođen je Abdullah Sidran, jedan od najvećih pjesnika koje su Sarajevo i Bosna i Hercegovina imali.
Tim povodom, u okviru 63. Sarajevskih dana poezije, Udruženje “Žena s knjigom” u saradnji sa Fondacijom Abdullah Sidran, danas će s početkom u 17 sati pored džamije Ferhadije, gdje se nalazi pjesnikov mezar, govoriti njegovu poeziju, koja ga čini vječnim i uvijek prisutnim među nama – njegovom publikom.
– Očekujemo veliki odaziv građana Sarajeva. Sidran je uvijek imao brojnu publiku, a vjerujemo da će tako biti i ovaj put. Neke ljubavi su vječne, a upravo je to slučaj između Sidrana i njegove publike. A Sidran je vječan zahvaljujući djelima koja nam je ostavio. Nadamo se i da će nas vrijeme poslužiti – istakli su organizatori Sarajevskih dana poezije.
Sidran je bio i ostao duša Sarajeva, jer niko kao on nije znao riječima opisati sarajevsku stvarnost, teška vremena, humor i emocije njegovih građana.
Njegova pjesma “Ne može se živjeti u Sarajevu” najbolje opisuje: “Ne može se živjeti u Sarajevu”.
Kada živite u Sarajevu, provodite previše vremena.
Dok tamo, dok ovamo – jutro prođe.
Dok ovo, dok ono – dan prolazi.
To je, naravno, sve to – biti među ljudima.
I to je, uglavnom, lijepa priča. Ali ne živi se od priča.”
Riječi Abdullaha Sidrana bile su most koji nas je spajao s dubinama ljudskog iskustva, njegovo pero odisalo je istinom i ljepotom koja je prevazilazila granice jezika.
Abdullah Sidran nije bio samo književnik, već i simbol otpora i snage duha u najtežim vremenima.
