U subotu, 7. rujna, obilježit ćemo pet godina od prve bh. Povorke ponosa, koja je održana davne 2019. godine. Iako je bosanskohercegovačka Povorka ponosa posljednja na postjugoslavenskom prostoru, ranijih godina dosta je učinjeno i kroz druge oblike aktivizma kada su u pitanju prava LGBTIQ+ osoba. No, izlaskom na ulicu aktivizam je izašao iz svoja četiri zida.
– Povorku ponosa čine tisuće ljudi koji su s nama hodali prethodnih godina, ali i svi vi koji ćete u subotu, 7. rujna od 18.30 sati doći u DKC Sarajevo, Kranjčevićeva 24, na otvorenje retrospektivnu izložbu fotografija, kako bismo zajedno proslavili uspjehe pet dosadašnjih Povorki na koje smo uvijek ponosni i ponosni – stoji u priopćenju organizatora.
-Prvi bh. Povorka ponosa bila je značajan korak prema vidljivosti LGBTIQ+ osoba i još uvijek nema povratka u mrak. Bilo je važno napraviti prve korake, ali nakon pet godina vidljivo je da je važnije održati kontinuitet borbe i organizacije Hoda, uzimajući u obzir sve izazove s kojima smo se susretali i susrećemo, osvajanje novih mjesta. slobode i hrabrosti, ujedinjeni u borbi protiv homofobije i transfobije – stoji u priopćenju.
Prisjećajući se prvog bh. parade ponosa, Lejla Huremović, aktivistica i članica Organizacijskog odbora kaže da je to bio test razumijevanja, solidarnosti i podrške.
– Bilo je to prvi put u aktivizmu u BiH da se nije moglo ne zauzeti stav i nemati stav. A to je važno; važno je znati s kim dijelimo ovu zemlju, tko su nam susjedi i kako nas doživljavaju. S druge strane, za LGBTIQ+ osobe to je značilo nadu da možemo nastaviti graditi svoje živote ovdje. Povorka je osnažila zajednicu i učinila je vidljivijom, ali i dala jasnu poruku da aktivistice ne odustaju od borbe za LGBTIQ+ osobe – kaže Huremović.
Sve dosadašnje Povorke ponosa sa sloganima “Ima izlaza”, “Život nisu četiri zida”, “Otpor s margine”, “Okupljanje obitelji”, “Ponosno zajedno” i “Volim da se ne bojim”, osim okupivši veliki broj građana i građanki naše zemlje i zemalja okruženja te kroz teme i slogane vrlo artikulirano otvorili pitanja života i položaja LGBTIQ+ osoba u našem društvu, privukli su i veliku medijsku pozornost koja je zahvaljujući Parada je uvela LGBTIQ+ teme u mainstream, kroz različite medije i umjetničke forme.
Svaka Povorka ponosa imala je snažnu podršku fotografa koji su svake godine besplatno ustupali svoje fotografije na korištenje Povorci, stvarajući dokument i ostavljajući neizbrisiv trag borbe u Bosni i Hercegovini. ulice. Kroz retrospektivnu izložbu fotografija sa svih Povorki ponosa želimo prikazati sreću, ponos, zadovoljstvo i podršku koji se mogu vidjeti na ovim fotografijama. Izložba pokazuje solidarnost, drugarstvo, potporu, ljubav, strpljenje, zajedništvo i sve ono što je potrebno kako bi se Povorka organizirala i organizirala u budućnosti. Ovo je ujedno i svojevrsno priznanje svim fotografima koji prate Procesiju i nesebično odvajaju svoje vrijeme i sredstva kako bi fotografirali i zabilježili ono što se toga dana događalo te svima njima, kao i autorima fotografija čije radove nismo uspjeli snimiti. izlagati zbog ograničenja izložbe, neizmjerno smo zahvalni.
Ivana Arapović, članica Organizacijskog odbora Povorke ponosa, ističe kako smo u pet godina Povorke svjedočili razvoju značajne mreže podrške i savezništva jer se bez savezništva ne može puno napraviti.
-Rad s međunarodnim organizacijama i javnim institucijama bio je izazovan, jer smo se morali boriti za podršku i razumijevanje. Prostora za pomake ima još puno i nadamo se da će to biti vidljivo u narednim godinama, jer nismo zadovoljni radom javnih institucija i predstavnika vlasti koji još kalkuliraju potporu i jako sporo rade na važna zakonska rješenja koja bi značila napredak života LGBTIQ+ osobe – dodaje Arapović.
Put od prve bh. povorka ponosa bila je i ostala puna izazova, prepreka, borbi, ali i uspjeha, sreće, hrabrosti i ponosa. Svaka dosadašnja Povorka bila je izazov za sebe, ali i sreća i uspjeh za sebe.
Evociranje uspomena iz drugog bh. Povorke ponosa koja je održana u vrijeme pandemije koronavirusa, Lejla Huremović ističe kako je u tom trenutku vladao opći strah, ali da je bilo važno održati Povorku, jer da je tu stala, tko zna bi li Povorka ponosa izgledala ovo danas.
– Ponosan sam što je neformalni kolektiv uspio kao takav i što je postigao sve što je. Svjesni smo i brojnih praznina ili područja gdje možemo rasti, imamo mnogo ideja i želje za rastom, ali svjesni smo i da to nije moguće preko noći, te da za neke stvari treba vremena – kaže Huremović.
Niti jedna parada ponosa se nije tako brzo razvila i rasla kao bh. povorke ponosa, te ćemo i ubuduće zauzimati javni prostor koji pripada svima nama te glasno i odgovorno govoriti o problemima i potrebama LGBTOQ+ zajednice, nastojeći ostati glas zajednice.
