Hadž je konačno svjedočanstvo vjere i u njemu se ogleda svetost cilja svakog hadža, kazao je reisul-hudžadž ovogodišnjih hadžija iz Bosne i Hercegovine Nusret ef. Abdibegović.
U razgovoru za agenciju MINA, održanom u neposrednoj blizini Poslanikove džamije u Medini, a uoči odlaska posljednjih grupa naših hadžija u domovinu, Abdibegović je podsjetio na blagodat Mekke i Medine koja je jasna znak Božjeg milosrđa.
Izabrani ljudi
– Hadžije su odabrani ljudi koji dolaze na mubarek mjesto, i oni su blagoslovljeni. Jer Mekka ne bi bila blagoslovljena bez hadža. Oni daju ono što je kod njih, a uzimaju ono što je kod Meke – a to je svetost, bereket, biljeg koji su na Brdo milosti postavili Adem i njegov hazreti Hava. Na tom brdu je kolijevka ljudske civilizacije, tu se njih dvoje susreću, tu odlučuju živjeti ljudskim životom, koji je u isto vrijeme i patnja, i radost, i umor, i znoj, i olakšanje, i radost, i tuga – tamo se sve sastaje. Ove godine naše hadžije su dio tog sveukupnog duhovnog i vjerskog ambijenta vjernika, koji su u potrazi za uzvišenošću došli posjetiti sveta mjesta – naglasio je Abdibegović.
Pojasnio je da je zemaljska Kaba prototip nebeske i da nebesku Kabu posjećuju meleki, a zemaljsku ljudi.
– To tjelesno i duhovno sjedinjenje koje se događa na području Mekke provocira sve one čedne duše koje idu kao hadžije, ostaju kao hadžije i vraćaju se kao hadžije. Zato što hadždž postaje dragulj u kruni čovjekovog islama. Hadždžija zatvara svoju piramidu islama. Četiri su strane – šehadet, namaz, post, zekat, ali je hadždž pokriven. Onaj ko postane hadžija vodi računa, prvo da čini ono što mu je naređeno, a još više da ne čini ono što mu je zabranjeno, jer hadžija postaje uzor, primjer, on je oličenje dobra – naglasio je Reisul- Hudžadž.
U tom kontekstu ulazak u sveti prostor, u sveto vrijeme, otvara sveti cilj.
– Na hadžu mnogo više razmišljamo o Bogu, a manje o dunjaluku i onome što smo ostavili u Bosni, dok u Bosni mnogo više razmišljamo o životu kojim smo okruženi, nego o Onome koji nas je stvorio. Zato je hadž balansiranje i traženje balansa unutar njega, jer nije slučajno što stavljanje ihrama simbolizira žene – kazao je.
Hadž kao ibadet je pun simbolike, a simbole treba proučavati i poštovati, dodao je Abdibegović.
– Svetost Arefata, Mešaril-harama, Muzdelife, profanost Mine, jedna je od onih oscilacija koje se pokreću i mogu se opisati o hadžu. Postoji stalna prisutnost svetog i profanog, duhovnog i materijalnog, dobrog i lošeg. U tom kontekstu hadždž je potpuno predanje i ispunjenje čovjekova islama, njegova manifestacija. Ali kada dolazi? Kad je ispunjen vjerom. Čovjek svoj islam pokazuje kada je ispunjen vjerom – istakao je.
Izgradnja ličnosti počinje kroz zajedništvo, ocijenio je Abdibegović, ali islamski pristup izgradnji ličnosti je kroz osobnost.
– Kroz misiju moramo pristupiti ljudima individualno, otvoriti im dušu, srce, ući u taj skriveni prostor. Jer, kada te ljudi puste u sebe, svoje biće, onda ćeš moći biti njihov savjetnik, ali ako gradiš masovno, bez temeljnih vrijednosti, onda nećemo postići cilj. Zato je Poslanik, a.s., izgradio Mekku samo kao vjeru, tražio je da vjeruju Mekanci, tek kasnije dolazi u Medinu gdje stvara društveni ambijent. Mekka je zgrada ličnosti, a Medina je zgrada civilizacije i društva. Društvo se gradi s pojedincem, vjera se prihvaća individualno, a manifestira kroz kolektiv. Hadž je kolektivna manifestacija ummeta Božijeg Poslanika – naglasio je Reisul-Hudždžadž.
Hadž ima još veću ulogu o kojoj danas ummet ne govori, smatra Abdibegović. Kako ističe, hadž treba tretirati univerzalne vrijednosti, na koje je ukazao i Poslanik na prošlom hadžu.
Civilizacija u kojoj živimo je civilizacija materijalizma i profanih vrijednosti, a ne civilizacija mudrosti, pameti i velikih ljudi, istaknuo je Abdibegović, a hadž nas podsjeća i na obavezu opredjeljenja za dobro.
– To je period koji je Poslanik zatekao u Mekki, pa se zato i javlja ideja tevhida, ideja činjenja dobra. Danas su rijetki oni koji se žrtvuju, daju i pomažu, čine dobro za ljude. Što čovjeka pokreće da čini dobro? To su ideali, sveti ciljevi, da se pokaže da je Bog stvorio čovjeka s razlogom. Čovjeku je imanentno da bude dobar. Može biti val nezgoda i lutanja, ali princip vraćanja je dobar. Tko to radi – inteligentni, mudri, pobožni, dobri ljudi. Povratak istini je povratak Bogu. Ibadet je oblik kvašenja duše i oživljavanja svijesti o Bogu. To postižemo ibadetom, kao i hadždžom – zaključio je Nusret ef. Abdibegović.
U mirovini
Abdibegović je nedavno otišao u mirovinu s mjesta muftije banjalučkog. Ovom prilikom je izrazio posebno zadovoljstvo što mu je ukazana čast da bude reisul-hudždžadž, te da na taj način doprinese Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini u organizaciji ovogodišnjeg hadža.
– Ovogodišnji hadž ostaje značajan, za mene osobno, ali i značajan za naše hadžije. Čini mi se da smo uspjeli u cjelokupnoj organizaciji petog temeljnog dežurstva. „Organizaciju hadža pratim od 1980. godine. Primijetio sam da je ove godine letvica podignuta na zavidnu razinu. Naše hadžije, naša Islamska zajednica, naša javnost to zaslužuju i ja sam sretan što svake godine u mubarek mjestima imamo svoje predstavnike – kazao je muftija Abdibegović. (kraj)
