Podaci iz ranije uspostavljenog registra pedofila u RS-u nisu javni, podaci iz registra koji stupa na snagu u FBiH također će biti dostupni samo policijskim i pravosudnim organima, ali ističe psihologinja i stalna sudska vještakinja Vildana Zrnanović-Hasanović. brojni slučajevi vezani uz pedofiliju, odnosno bludne radnje i spolne odnose s maloljetnicima, za koje javnost doznaje iz medija. Reakcije na ispovijest žrtve i informaciju da bh glumca Moamera Kasumovića osuda za ovakvo djelo traje već danima.
Teško za otkriti
– Informacije koje dopiru do javnosti samo su vrh ledenog brijega, jer je pedofilija kao poremećaj seksualne sklonosti karakteriziran trajnim seksualnim sklonostima prema djeci u pretpubertetu daleko prisutnija nego što pretpostavljamo. Osobe s ovom vrstom poremećaja vrlo je teško otkriti prije počinjenja djela. Nerijetko su to cijenjeni članovi društva i zajednice, kao i profesije i položaji, te biraju da im djeca budu dostupna. Ovaj poremećaj izaziva veliku zabrinutost zbog dubokih posljedica koje može ostaviti na žrtve i društvo u cjelini – kaže Zrnanović – Hasanović.
Postotak pedofila u populaciji varira i prema dosadašnjim istraživanjima iznosi od 1 do 5 posto među muškarcima, dok su slučajevi među ženama znatno rjeđi. No, upozorava naš sugovornik, takve je podatke teško točno utvrditi zbog društvene stigme i prikrivanja.
– Uzroci pedofilije su složeni i uključuju biološke, psihološke i socijalne čimbenike. Istraživanja su pokazala da biološki čimbenici, poput abnormalnosti u radu mozga, posebno u područjima povezanima sa seksualnim ponašanjem i hormonskom disfunkcijom, mogu igrati ulogu u razvoju pedofilije. Neka istraživanja pokazuju da genetski čimbenici mogu povećati predispoziciju za razvoj poremećaja. Psihološki čimbenici, poput traume iz djetinjstva, zlostavljanja ili zanemarivanja, mogu pridonijeti stvaranju devijantnih seksualnih preferencija. Osim toga, osobe s poremećajima osobnosti, posebice antisocijalnim poremećajem osobnosti, imaju veći rizik od razvoja seksualnih devijacija, uključujući pedofiliju. Društveni čimbenici poput izolacije, nedostatka društvenih vještina i emocionalne nezrelosti također su povezani s povećanim rizikom, objašnjava.
Posljedice seksualnog zlostavljanja djeteta mogu biti vrlo ozbiljne i dugotrajne, naglašava Zrnanović-Hasanović, jer žrtve često pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije, anksioznosti, niskog samopoštovanja i problema privrženosti.
– Zlostavljana djeca mogu razviti poremećaje u ponašanju, kao što su samodestruktivno ponašanje, samoozljeđivanje ili zlostavljanje drugih. Društvene posljedice uključuju poteškoće u ostvarivanju zdravih odnosa u odrasloj dobi, osjećaj srama i krivnje, kao i društvenu izolaciju. Dugoročno gledano, žrtve mogu imati povećan rizik od problema s ovisnošću i psihičkih poremećaja, što im može otežati integraciju u društvo – dodaje Zrnanović – Hasanović.
Kada je riječ o prevenciji i zaštiti djece, naša sugovornica kaže kako je tu potreban multisektorski pristup, koji uključuje obrazovne, socijalne, pravne i zdravstvene mjere.
Rani znakovi
– Ključne strategije prevencije uključuju edukaciju djece o granicama tijela, spolnom odgoju primjerenom njihovoj dobi i načinu prepoznavanja neprimjerenog ponašanja, ali i važnosti prijavljivanja svakog oblika zlostavljanja osobama od povjerenja. Kampanje za podizanje svijesti mogu pomoći u smanjenju stigme i potaknuti prijavu sumnjivog ponašanja. Stručnjaci koji rade s djecom – učitelji, zdravstveni radnici, socijalni radnici… moraju biti osposobljeni za prepoznavanje znakova seksualnog zlostavljanja. Programi rane intervencije, uključujući psihološko savjetovanje i terapiju za osobe koje pokazuju rane znakove pedofilije, mogu pomoći u prevenciji daljnjeg razvoja poremećaja i zlostavljanja djece – kaže Zrnanović-Hasanović.
Liječenje može uključivati kognitivno-bihevioralnu terapiju, terapiju lijekovima za smanjenje spolnog nagona i psihosocijalne intervencije.
– Strogi zakoni o zaštiti djece i primjerene kazne za počinitelje seksualnih delikata ključni su elementi zaštite djece. Razvijanje specijaliziranih usluga za prepoznavanje i praćenje seksualnih prijestupnika može poboljšati zaštitu zajednica. S obzirom na sve veću opasnost od online zlouporabe, važno je osigurati sigurnosne mjere na digitalnim platformama i pojačati nadzor online prostora. Pedofilija se smatra trajnim poremećajem seksualne orijentacije. Iako je liječenje moguće, uspjeh je ograničen, a studije pokazuju da postoji stalan rizik od ponavljanja kaznenog djela, osobito ako terapija nije kontinuirana i adekvatno nadzirana te ako osobe s ovim poremećajem nastave obnašati iste funkcije u društvu u kojem su žrtve lako dostupne. Stoga su edukacija, prevencija, programi rane intervencije i čvrsta zakonska regulativa ključni elementi u borbi protiv pedofilije i zaštiti djece od ovog teškog oblika zlostavljanja – ističe psihologinja i stalna sudska vještakinja.
