U javnom prostoru teške izjave često se daju olako, a često za njih nema pokrića. Jedina poanta tih izjava je što odjekuju u javnosti, pa hapšenje Milorada Dodika najavljuju oni koji za to nisu odgovorni, nerijetko ih etiketiraju kao izdajnike, dok dužnosnici iz RS-a bez imalo zadrške iznose oštre kvalifikacije. o trošku visokog predstavnika Christiana Schmidta i američkog veleposlanika Michaela Murphyja (Michael Murphy).
O ovoj temi razgovarali smo s prof. dr.sc. Nerminoma Mujagić s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koja se, između ostalog, bavi političkim komuniciranjem i predaje istoimeni kolegij.
Nema rješenja
prof. dr.sc. Mujagić ističe da se već duže vrijeme u političkoj komunikaciji u BiH govori bez argumenata, bez činjenica, da smo u zoni manipulacije i da se često iznose poluistine.
– Ni to često nisu izravne laži, nego informacije koje se puno vrte, kojima se mijenja riječ ili kontekst i dobiva sasvim drugo značenje. Zbog toga imamo vrlo destruktivnu političku komunikaciju u Bosni i Hercegovini. Imamo komunikaciju koja ne nudi nikakva rješenja, ne vodi nikakvim pomacima. Zato često kažem da živimo u prostoru antipolitike. To nisu politički govori, to nisu politički narativi, to su narativi nekih polumišljenja, poluznanstvene retorike, tako da je politička komunikacija u BiH izložena spektakularnim narativima – kazao je prof. dr.sc. Mujagić za “PulsAsfalta”.
Zbog toga se, ističe profesor, stalno ponavljaju prijetnje i uvrede, kreiranje politike “mi i oni”, s tim da “mi i oni” mogu biti i etničke skupine, predstavnici vlasti i međunarodne zajednice. ili neke druge skupine, ali to su skupine koje zatvaraju dijalog u komunikaciji i zatvaraju prostor za vođenje uspješne politike.
– Ako kontekstualiziramo neke konkretne slučajeve, onda me brine što taj narativ dolazi od visokih državnih dužnosnika i onda to ne možemo promatrati samo kao spektakl, kao nešto što treba potvrditi neku politiku, kao prazan politički govor, nego mi moraju govoriti o opasnim strategijama i narativima koji dijele BiH. prostora – rekao je prof. dr.sc. Mujagić.
Mjesto moći
Društvene mreže sve su važnije iu političkoj komunikaciji, političari ulažu sve više sredstava u ovaj segment političke komunikacije. Profesoricu smo pitali zaostajemo li u tom segmentu za ostatkom svijeta, a ona ističe:
– Mislim da se dovoljno koristi i da količinski ne zaostajemo za svijetom. Društvene mreže su tu prisutne, po meni možda i previše, jer nemamo obrambeni mehanizam. Također je potrebno odgovorno ponašanje na društvenim mrežama, što mislim da nedostaje ne samo u političkoj, nego i u kulturnoj i medijskoj javnosti. Taj prostor je toliko otvoren da se uplašiš kad uđeš u njega, kad vidiš koliko tu ima govora mržnje i diskriminacije. Nemam točan podatak, ali ono što primjećujem je da je politika shvatila da je ovo novo mjesto moći i to koristi.
Navodi da među njima možda ima pojedinaca koji ga koriste proaktivno. Kaže da nije dovoljno promatrati samo nečiju prisutnost i popularnost, već i kvalitetu sadržaja.
– Ako postoji proaktivno sudjelovanje, onda nedostaje demokratski sadržaj. Ako imate politiku prema nekim demokratskim idealima i načelima, onda izostaje vidljivost, koja je danas nažalost postala presudna za politiku na društvenim mrežama. To je popraćeno pričom da tamo često rade komunikacijski timovi, da političari često nisu ti koji vode svoje profile, nego su tu jer žele imati političke poene, to je dio političke strategije, a zapravo neki od njima PR odgovara i radi na promidžbi, tako da to na kraju nije prava slika i komunikacija sa stanovništvom – rekao je prof. dr.sc. Mujagić.
Utjecaj pandemije
Upitan da li je aktivnosti na društvenim mrežama ubrzala pandemija koronavirusa, s obzirom da je izborni proces 2020. godine protekao bez tradicionalnih skupova, pa su se političari morali okrenuti alternativnim metodama, Mujagić kaže:
– Možete to tako gledati, ali mislim da je to dio globalnih procesa. Skloni smo oponašati svijet, ali nikad to ne činimo do kraja, uzimamo ono što nam se sviđa, a izostaje onaj dio koji podrazumijeva odgovornost. Vjerojatno je utjecala i pandemija, jer tada smo se svi morali prilagoditi novom načinu poslovanja, komuniciranja, odlaska na posao, školovanja i tako dalje. Bila je to kriza koja je mnogima stvorila priliku da se osposobe i osposobe za online komunikaciju, ali nedostaju etički i moralni momenti koji bi je trebali pratiti. To je jedna strana priče, a druga je da se digitalizacija često pretvara u svojevrsni autoritarizam, jer oni koji upravljaju tim društvenim mrežama, medijima daju sebi za pravo da upravljaju i cijelim realnim sektorom, što je nešto sasvim drugo. .
