Junuz Čabaravdić, zabavljač, bosanskohercegovački interpretator sevdaha i starogradskih pjesama, rođen 21. juna 1936. godine u Visokom, iznenada je preminuo 3. jula 2024. godine u Trpnju (Hrvatska) u 89. godini života. Pravnik po struci, od djetinjstva je bio zaljubljenik u neprolazne sevdalinke, narodne i starogradske pjesme.
Lako se može svrstati u pjevačku generaciju sevdaha Zaima Imamovića, Safeta Isovića i drugih, te velikih harmonikaša i kompozitora Ismeta Alajbegovića Šerbe i braće Jovića i Ratomira Petkovića.
Pored sevdalinki, koju je uvijek rado pjevao, volio je folklor, koji je aktivno svirao već u svom prvom zaposlenju (poslije vojske) u PTT Sarajevo, koji je imao svoje KUD „Đemo Krvavac“. Bavio se folklorom i pjevao u Akademskom studentskom društvu “Slobodan Princip Seljo” – popularnoj i poznatoj “Slogi” iz Sarajeva, kao solo pjevač. U tom ansamblu pjesama i igara bili su i poznati popularni solisti Safet Isović i drugi. Himzo Polovina, priopćila je obitelj Junuza Čabaravdića.
Snimao je za Muzički arhiv RTV Sarajevo
Interpretator sevdalinki Junuz Čabaravdić snimao je za Muzički arhiv RTV Sarajevo i iako snimaka nema mnogo, oni su veliko blago i svojevrsni svjedok vremena zabilježeni u dvadesetak kvalitetnih i sačuvanih audio zapisa. Zajedno sa svojim kolegama nastupao je na mnogim koncertima, među kojima je bilo i mnogo humanitarnih.
Jedna od njih bila je u Banjoj Luci 1969. godine sa Zaimom Imamovićem na koncertu RTV Sarajevo, povodom potresa koji je pogodio taj bosanskohercegovački grad. Među kolegama ali i ljubiteljima sevdaha bio je i pjevač koji je bio zadužen za atmosferu, te je svojim nastupom i svojom vedrinom uvelike doprinio općem raspoloženju publike i izvođača programa.
Junuz Čabaravdić je 2017. godine objavio knjigu sevdalinki i starogradskih pjesama kao interpretator sevdaha i starogradskih pjesama povodom pedeset godina estradnog rada i druženja s pjesmom. U toj knjizi vječnih, bezvremenskih sevdalinki, narodnih i starogradskih pjesama, ističe se magična moć sevdalinke. Za doajena pjevača sevdalinke Zaima Imamovića kaže se da je iz Zaimova glasa zračila ljubav i dobrota, za kompozitora Ismeta Alajbegovića Šerbu stoji da je svojom muzičkom interpretacijom Šerbo pozlatio sevdalinku.
Junuzov kolega i prijatelj Safet Isović (1936. 2007.), cijenjeni i omiljeni interpret sevdalinke, najslikovitije je potvrdio da pjesma sevdalinke prevazilazi dobne i vremenske razlike.
Čabaravdić u svojoj knjizi podsjeća da je glazba kao umjetnost, spektakl i kao zabava, uvijek puna tople i plemenite ljudske suosjećajnosti, obogaćene važnim porukama. Značaj i vrijednost ove knjige je izbor pjesama koje su prisutne u raznim sredinama i okruženjima.
Doprinos očuvanju Bosne i Hercegovine. kulturna baština
Riječ je o vrlo važnoj vezi, kontinuitetu stvaranja glazbene umjetnosti iz vremena koje je iza nas i vremena koje dolazi. Želio je da ova knjiga pjesama bude njegov skromni pokušaj i doprinos očuvanju Bosne i Hercegovine. kulturne baštine na ovim glazbenim prostorima s iskrenim uvjerenjem da pjesma uvijek može puno reći, a poznata je i narodna poslovica “tko pjeva zlo ne misli”.
Junuz Čabaravdić je na kraju poručio mladim generacijama, generacijama koje dolaze i onima koje tek dolaze da ne dopuste da ovaj biser poezije i pjevanja padne u zaborav. Zanimljivo je da je Junuz Čabaravdić bio i likovno orijentiran, pa je svoju knjigu osobno likovno uredio i obogatio prekrasnim ilustracijama.
Junuzov odlazak stvorio je prazninu, veliku i bolnu, u njegovoj obitelji, u obitelji Čabaravdić, kao iu svima koji su ga voljeli i poštovali. Zaljubljenik u sevdah ostavio je neizbrisiv trag u životima svih koji su ga poznavali. Utješno je samo što je u snu, onako spavajući, otišao u vječnost. Bit će ukopan u rodnom Visokom.
