Bosna i Hercegovina obilježava 30. godišnjicu Daytonskog mirovnog sporazuma.
I tada bilo jasno da “ovo nije pravedan mir”, ali da je “pravedniji od nastavka rata”. Imajući u vidu aktuelne odnose u nesbabilnom svijetu, prilično izvjeno da “u ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je”, ni danas “bolji mir ne bi mogao biti postignut”.
“Mi smo prije 30 godina dobili Dayton; niko nije baš bio zadovoljan tada, a nije ni danas. Neki još i danas tvrde da nije trebalo potpisati, ali Dayton je sa aspekta ratnih ciljeva, za BiH minimalna pobjeda uz gorak kompromis uspostavljanja Rs-a kao administrativne jedinice”, naveo je prof. dr. Vahidin Preljević sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Podsjeća da je očuvana država, kakva takva, osiguran je kontinuitet, odbranjen njen integritet i međunarodnopravni subjektivitet.
“Za velikosrpsku stranu Dayton je bio minimalan poraz: ratni cilj cijepanja Bosne i pripajanja njenih dijelova Srbiji nije ostvaren, a navalili su sebi zbog genocida i ratnih zločina ogromnu stigmu, koja i danas prati velikosrpski koncept, no dobili su zauzvrat entitet na oko 48% teritorija, istina bez mogućnosti otcjepljenja”, istakao je.
Ostalo je, kako veli, do političke i pravne borbe u uslovima mira u kojima su vremenom napravljeni neki pomaci za državu, svakako uz duge periode frustrirajuće stagnacije.
“Kome to nije dovoljno, neka pogleda šta danas dobija Ukrajina nakon skoro četiri godine iscrpljujuće borbe: ne ‘Dayton 1995’ nego ‘München 1938’. Dayton je, da se malo slobodnije izrazimo, neka vrsta baraža, baraža koji traje 30 godina'”, zaključio je profesor Preljević, otvarajući neka i danas važna i aktuelna pitanja.
