Piše: Dr. sci. Katica Pavlović, dr. med. specijalist urolog
Prema podacima iz literature, rak prostate najčešći je novodijagnosticirani rak u muškaraca u Europi, s procijenjenih 415 333 nova slučaja u 2022. godini. Smatra se jednim od tri najčešća zloćudna uzroka smrti 2022. godine u Europi s gotovo 100.000 smrtnih slučajeva (samo rak pluća i rak debelog crijeva odnose više života među muškim zloćudnim bolestima u Europi).
Stavljajući prostatu u fokus zdravlja muškarca kao organa koji najviše pridonosi opterećenju zdravstvenog sustava jedne zemlje i potrebu posjeta liječniku u zreloj i starijoj dobi, važno je raditi na prosvjećivanju, usvajanju novih znanja i prevencije bolesti u široj društvenoj zajednici. Nažalost, edukativni i preventivni programi na državnoj razini u našoj zemlji, poput „Nacionalnih programa preventivnog probira“, još uvijek nisu zaživjeli, stoga pojedinačna borba liječnika, promicatelja zdravlja, nevladinih udruga i zaklada, nekolicine entuzijasta u svijetu, gripe, koji istovremeno pokreću lavine akcija i preventivnih programa svima nama jednako važnih i potrebnih u svrhu i jedino radi promicanja i prevencije pošasti današnjice, raka. Podizanje opće svijesti o prevenciji najbolji je način za kvalitetan i dobar zdravstveni sustav, a srž svake prevencije nedvojbeno je edukacija. Stoga je potrebno upoznati javnost sa spoznajama iz područja urologije.
Što je prostata
Prostata je muška spolna žlijezda koja je svojom veličinom i izgledom najsličnija kestenu, a često se naziva i “kesten”. Građena od mišićnog i žljezdanog tkiva, nalazi se ispod mokraćnog mjehura i uključuje početak mokraćne cijevi. Oticanje i rast žljezdanog tkiva pod utjecajem hormona dovodi do poremećaja izlučivanja mokraće. Ovakvo povećanje prostate često se javlja kod muškaraca starije životne dobi i obično je benigno, međutim, nažalost, mnogo veći značaj moramo pridati onkološkim bolestima prostate, među kojima prednjači rak prostate.
Najčešći čimbenici rizika za rak prostate su starija životna dob (najčešća je kod muškaraca starijih od 50 godina), nasljeđe i etničko podrijetlo. Okolinski i drugi čimbenici rizika svakako su prehrana, pretilost, upala prostate i spolno prenosive infekcije, a mogu predstavljati prediktore rizika za razvoj bolesti. Klinički značajni simptomi raka prostate uključuju sljedeće smetnje: otežano mokrenje, slab ili isprekidan mlaz mokraće, peckanje tijekom mokrenja ili krv u mokraći. Ovi simptomi sami po sebi ne potvrđuju postojanje raka prostate, a gotovo svi ovi simptomi mogu se pojaviti i kod bolesnika s benignom bolešću prostate, benignom hiperplazijom prostate. Ako je bolest uznapredovala, mogu se pojaviti i simptomi koji upućuju na postojanje metastatske bolesti, a uključuju umor, slabost i gubitak težine.
Za rano otkrivanje i dijagnosticiranje bolesti nužan je pregled urologa s posebnim osvrtom na digitorektalni pregled i određivanje prostata specifičnog antigena PSA (tumorskog markera prostate), koji se u pravilu provodi svake godine. za muškarce starije od 50 godina.
Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate
Nažalost, Bosna i Hercegovina nema Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate na državnoj razini. Rano otkrivanje moguće je redovitim pregledima koji se preporučuju svim muškarcima starijim od 40 godina. U kliničkoj praksi, nažalost, često se bolest prepozna kada je prekasno i kada ishodi liječenja nisu toliko povoljni, stoga su prijedlozi Svjetske zdravstvene organizacije u svjetlu uspostave Nacionalnih programa za rano otkrivanje raka prostate, kao i sve druge organske bolesti.
Kasno otkrivanje bolesti svakako zahtijeva agresivnu terapiju, koja rezultira neželjenim učincima među kojima svoje mjesto svakako nalazi i erektilna disfunkcija (ED). Nakon radikalnog kirurškog liječenja, zatim radio i kemoterapije, velik broj bolesnika susreće se s dijagnozom ED. S obzirom da se dobna granica oboljelih od raka prostate pomiče prema sve mlađoj životnoj dobi, jasno je da posljedice osnovne bolesti i liječenja uvelike utječu na lošiju kvalitetu života. Svjesni okolnosti i klime u kojoj živimo i radimo, pojedine teme su još uvijek veliki “Tabu” i ne pridaje im se dovoljno važnosti, sve do trenutka kada nužno počnu utjecati na normalno psihosocijalno funkcioniranje. U tom trenutku već su vidljive posljedice kako u fizičkom smislu tako iu psihičkom statusu.
Svaki mjesec u godini trebao bi biti mjesec posvećen, ne samo fizičkom, već i aspektu mentalnog zdravlja kod muškaraca, koje može biti narušeno ako se s problemima erektilne disfunkcije bave sami bez dovoljno znanja i razumijevanja. Edukacija i podizanje svijesti javnosti o bolestima kao što je erektilna disfunkcija, koja kao posljedicu može biti uzrokovana nizom čimbenika.
Čimbenici rizika za erektilnu disfunkciju
Stres i problemi mentalnog zdravlja mogu uzrokovati ili pogoršati erektilnu disfunkciju. Učestalost erektilne disfunkcije i njezina incidencija raste s dobi, prema svim provedenim istraživanjima, osobito nakon 65. godine života. Prema dostupnim literaturnim podacima, polovica muškaraca starijih od 40 godina ima manje ili više izraženu erektilnu disfunkciju. Čimbenici rizika za erektilnu disfunkciju su pretilost, visoki krvni tlak, tjelesna neaktivnost, povišene vrijednosti masnoća u krvi, kronični stres, radikalni kirurški zahvati na prostati i zdjelici te rak prostate.
Važno je čuti glas razuma, a ne stvarati predrasude. Glas koji kaže: “dođite na preventivni urološki pregled, makar i bez razloga.” Provjerite se”. Važno je promicati svijest i brinuti se o sebi svaki mjesec, te poticati druge na brigu. Spojiti ponos i zdrav razum rušeći sve predrasude i tabue koji nas okružuju.
