Knjiga “Biće ovo sretna zemlja – intervjui” Dževada Karahasana predstavljena je večeras u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, povodom godišnjice njegove smrti.
Karahasanova supruga Dragana Tomašević prikupila je Karahasanove intervjue i uredila ih u knjigu, vrijedno štivo koje je, koliko govori o njemu, još više amanet o Bosni i Hercegovini, kakva je bila, kakva je postala i kakva je trebalo bi.
Urednica Merima Handanović kazala je da se radi o intervjuima koji su rađeni od 1990. do 2023. godine, te da se radi o 53 intervjua koji su rađeni u regionu.
– Bilo mi je jako zanimljivo urediti knjigu jer je to svojevrsna biografija, jer na taj način dobivamo priliku čitati Karahasanove poglede ne samo na književnost, nego i na društvena, društvena i ekonomska promišljanja i koncepte života – rekla je.
Handanović ističe da je posebna vrijednost knjige to što čitalac može upoznati Karahasana kao književnika, čovjeka, muža, prijatelja i kao najvećeg intelektualca kojeg je Bosna i Hercegovina imala.
Urednica knjige Vildana Selimbegović kazala je da su intervjui zaista nešto posebno, te da je knjigu uredila s velikim zadovoljstvom, iako je bila od pomoći.
– Ova knjiga je dobar vodič za novinare, studente i buduće pisce, ali i čuvar nade, jer sve što je Karahasan rekao u intervjuima zbirka je eseja koje treba sačuvati i koji nam mogu vratiti nadu u ono što ova zemlja ima – naglasila je.
Osim Selimbegovića, promotor knjige bio je i Mile Babić, dok je dijelove teksta čitala glumica Selma Alispahić.
Više od stotinu stručnih radova
Dževad Karahasan (25. siječnja 1953. – 19. svibnja 2023.) jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik, dramatičar, esejist, romanopisac i akademik. Bio je jedan od najpoznatijih pisaca Balkana. Radio je kao sveučilišni profesor (Sarajevo, Salzburg, Göttingen i Berlin), te filozof.
U svojoj karijeri objavio je više od stotinu stručnih radova u časopisima, zbornicima i knjigama o različitim autorima i teorijskim problemima dramske, kazališne i prozne književnosti.
Autor je romana “O čemu pepeo priča”, “Istočni divan”, “Šahrijarov prsten”, “Sara i Serafina”, “Noćno vijeće”, zbirki kratkih priča “Kuća za umorne” i “Izvještaji iz tame”. Vilajet“, knjiga eseja „O jeziku i strahu“, „Pokretni dnevnik“, „Knjiga vrtova“ i mnoge druge.
Karahasanova djela prevedena su na brojne strane jezike. Dobitnik je Herderove nagrade, Goetheove medalje, Nagrade Heinrich Heine i Nagrade za europsko razumijevanje u Leipzigu, te Nagrade Veselin Masleša za “Kraljevske legende”, Nagrade za književnost Franjevačke provincije Bosne Srebrene za dramu ” Kotač svete Katarine“, Nagradu Bruno Kreisky, Vilenicu, Nagradu Charles Veillon za knjigu eseja. Za roman “Istočni divan” 1990. godine dobio je nagradu za najbolji roman u bivšoj Jugoslaviji.
