Srpska pravoslavna crkva (SPC) u ponedjeljak obilježava Badnji dan, pripremajući se za najradosniji hrišćanski praznik Rođenje Isusa Hrista – Božić.
Tog dana se u pravoslavne domove unosi badnjak. Toga dana ujutro najstariji muški ukućanin siječe hrastovo ili trešnjino stablo – badnjak, koji treba s tri udarca presjeći tako da padne na istok.
Badnjak je simbol stabla koje su, prema predaji, pastiri donijeli Josipu i Mariji da zapale vatru i zagriju špilju u kojoj je rođen Isus.
Badnjak se pali uoči blagdana i gori do Božića kada se najavljuje radost Kristova rođenja. Paljenje badnjaka simbol je rastanka sa starim vjerovanjima i prihvaćanja novog svjetla koje dolazi s vjerom u Novorođenog Krista.
Svi običaji imaju značenje kršćanskog zajedništva, pa se vjeruje da se ljudi okupljeni oko božićnog drvca griju ljubavlju i slogom te unose njegovo svjetlo u tamu neznanja i praznovjerja.
Većina narodnih običaja kod Srba vezana je za Badnji dan i Božić, koji dočaravaju događaj Rođenja Gospodnjeg u Betlehemu.
Uoči Božića slamom se posipa pod i domovi se pretvaraju u betlehemsku špilju u kojoj je rođeno malo dijete Isus kojega su zamotanog u slamu prvi poklonili pastiri. U seoskim kućama slama leži tri dana, dok se u gradovima snop slame unosi u domove i stavlja uz božićno drvce.
Božićno pečenje se peče na Badnji dan, pripremljeno prethodnog dana, na Tucindan. U pravoslavnim kućama Badnje veče je obiteljski praznik kada se ukućani okupljaju oko obavezne posne trpeze – posnih jela, ribe, suhih šljiva, oraha…
Božić je uvijek prvi mrsni dan, bez obzira na koji dan pada, i dan kada se u crkvama pričešćuju oni koji su poštovali pravila božićnog posta.
Badnji dan i Badnjak 6. siječnja slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju julijanski kalendar – Ruska pravoslavna crkva, Jeruzalemska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti.
