Borba za nezavisnost BIH, i u najtežim uvjetima, odvijala se u skladu s tada važećim ustavom i drugim domaćim i međunarodnim propisima, imala je najšire demokratske temelje, jer su prvi put svi građani BIH Hercegovina je bila pozvana da se o tako važnom pitanju izjasni putem referenduma, a sam referendum je bio pod međunarodnom kontrolom.
Plavi listići
Izjavio je to za “PulsAsfalta” pravni stručnjak Kasim Trnka.
– Želim naglasiti da se u političkom diskursu, a nažalost i u stručnoj literaturi, pokušava izjednačiti Referendum za neovisnost BIH s tzv. plebiscita srpskog naroda koji je održan u studenom 1991. Odluka o neovisnosti uspoređuje se s odlukom o proglašenju Srpske Republike BIH 9. siječnja 1992. godine.
Te dvije stvari, iako političari žele napraviti paralelu, sa stručne strane se ne mogu uspoređivati. Referendum je proveden prema domaćem i međunarodnom pravu, a plebiscit je organizirao SDS, politička stranka, a ne državno tijelo, bez ikakve kontrole. Bio je to tzv plebiscita za ostanak u Jugoslaviji, gdje su za Srbe bili predviđeni plavi listići, a za sve ostale žuti, što govori o nekoj urođenoj diskriminaciji koja prati formiranje ovakvih struktura. To se pokazao i 9. siječnja kada su se zastupnici iz Narodne skupštine BiH nelegalno odvojili i protuustavno proglasili tu paradržavnu tvorevinu – kaže Trnka.
Trnka je 1989. imenovan za suca, a godinu dana kasnije za predsjednika Ustavnog suda RBiH, koji je reagirao na odluke o formiranju tzv. srpske općine, zatim tzv Srpske autonomne oblasti, uključujući i tzv Srpske Republike BIH, proglašavajući ih ništavnim. Kada je riječ o Referendumu za neovisnost BiH, podsjeća da je tadašnja Europska zajednica zadužila Arbitražnu komisiju, koju su činili predsjednici ustavnih sudova Njemačke, Francuske, Španjolske, Italije i Belgije, da odgovori republikama. bivše Jugoslavije ispunjavaju li uvjete za međunarodno priznanje.
– BiH je podnijela zahtjev za međunarodno priznanje i za nekoliko dana, krajem prosinca 1991., kompletirala dosje i predala ga Bruxellesu. BiH je tada rečeno da, s obzirom na to da srpski članovi Predsjedništva i Vlade nisu podržali zahtjev za međunarodno priznanje, u ovom trenutku ne može biti dana suglasnost da BiH bude međunarodno priznata. A tu je i ona famozna rečenica da se taj stav može promijeniti ako vlasti BiH organiziraju referendum na koji će biti pozvani svi građani BiH, bez razlike i diskriminacije, i na kojem će, pod međunarodnom kontrolom, odlučivati građani. To je vrlo važno iz današnjeg, ali i povijesnog značaja, jer, kada su u sukobu nacionalna komponenta i građanska osnova, međunarodno pravo daje prednost građanskoj opciji – ističe Trnka.
Skoro dvije trećine građana BiH podržalo je ideju nezavisnosti države. Iako na glasačkim listićima nije bilo upisanih imena, usporedba popisa stanovništva s rezultatima referenduma pokazuje da nisu samo Bošnjaci i Hrvati glasali za nezavisnost i suverenost. Trnka smatra da je, unatoč svim napadima na državnost BiH u proteklim desetljećima, odnos snaga i danas sličan.
– Da se danas organizira referendum, recimo o ulasku BiH u EU ili NATO, siguran sam da bi opet dvije trećine građana bilo za. S druge strane, separatisti i nacionalisti okupirali su medijski prostor, nametnuli se, pa se stječe dojam da oni dominiraju. Nažalost, neaktivnost probosanskohercegovačkih faktora, akademske zajednice i nevladinog sektora nije dovoljna, ali kada bi se stalo, mislim da bi i danas dvije trećine građana podržalo ideju Bosna i Hercegovina – dodaje profesor Trnka.
Iako se daytonska rješenja pravdaju činjenicom da je rat morao biti zaustavljen, Trnka podsjeća da tadašnji Ustav BiH nije u skladu sa suvremenim demokratskim standardima. A presudama Europskog suda za ljudska prava Bosna i Hercegovina je obvezna promijeniti osporena ustavna rješenja.
– Ipak, mislim da bi situacija bila bitno drugačija da je Dayton ovakav kakav jeste implementiran u cjelini. Nacionalističke snage su uspjele iskoristiti sve prednosti kolektivnih prava konstitutivnih naroda, te su konstantno zagovarale daljnje etničke, pa i teritorijalne podjele, nastojeći homogenizirati biračko tijelo po nacionalnim kriterijima i korupcijom osigurati opstanak etničkih stranaka na vlasti. biračko tijelo. No, Daytonski sporazum implicira, kako piše u samoj preambuli, da Bosnu i Hercegovinu čine ne samo konstituenti već i pripadnici drugih naroda i građani. Ostali su potpuno marginalizirani i diskriminirani, a građanski utjecaj se gotovo i ne osjeća. Prije svega zato što od onog prije 32 godine nismo imali niti jedan referendum. Da je izvršen povratak izbjeglica, da su formirane nezavisne korporacije, od javnog servisa do željeznica, autocesta i elektroprivrede, to bi bila infrastruktura koja bi povezivala Bosnu i Hercegovinu. društva i države – kaže Trnka.
Vojna služba
Podsjeća da Aneks 1B precizira vojnu ravnotežu u regiji, između Srbije, Hrvatske i BIH.
– Danas gledamo kako se Srbija i Hrvatska naoružavaju, najavljuju vraćanje vojnog roka, dok se BiH onemogućava da stvori pravu vojnu silu koja bi odgovarala zategnutim odnosima u regiji i svijetu – dodaje Trnka.
Proces preobrazbe
Puna implementacija Daytonskog sporazuma, implementacija presuda, od one u predmetu “Sejdić – Finci” iz 2009. do slučaja “Kovačević” 2023. godine, a posebno otvaranjem pregovora o članstvu BiH u EU, naši zemlja bi krenula u proces transformacije, smatra naš sugovornik.
– Secesionistička politika je agresivna i EU je to prepoznala, pa radi više na europskom putu BiH nego političari iz naše zemlje. Kada bismo samo otvorili pregovore, to bi bilo otvaranje jednog epohalnog procesa transformacije ustavnog sustava koji je opterećen raznim demokratskim nedostacima – zaključuje profesor Kasim Trnka.
