U Višem sudu u Beogradu danas je, svjedočenjem zaposlenika OŠ “Vladislav Ribnikar”, okončan postupak protiv oca, majke i dječaka koji su 3. maja prošle godine ubili devet vršnjaka i školskog čuvara, a prema nastavljena je tužba obitelji Dukić čija je kći ubijena Telegraf.rs.
Profesor zemljopisa Zoran Nišević detaljno je ispričao kako je nakon zločina ušao u počiniteljevu kuću i iz nje iznio ranjenog dječaka te dodao da tu sliku i “miris krvi” iz svoje glave nikada neće moći izbrisati. Nišević je objasnio da tog 3. maja nije imao nastavu, ali da je dolazio u školu jer mu je supruga učiteljica, a kćerke učenice, kao i da je prvo razgovarao sa stražarom Draganom Vlahovićem, koji je kasnije ubijen, a potom otišao u njegov ured.
Znao je da je to streljivo
Kazao je da je čim je čuo pucnjeve znao da se radi o streljivama, a ne o petardama, te dodao da je, kada je izašao s mjesta zločina i vidio dvije dežurne djevojke na podu, pomislio da je riječ o dječjoj igri. Međutim, kako je naveo, kada je vidio zaštitara na podu, znao je da je mrtav te je shvatio da se puca u školi. Uslijedio je stampedo učenika, a on je, kako je objasnio, pomogao profesorima da izvedu djecu i otišao u kabinet povijesti.
Nišević je naveo da je po ulasku u kabinet vidio djecu kako leže ispod stolova, a potom mu je dječak uputio pogled koji, kako je naglasio, nikada neće zaboraviti, a isti pogled uputila mu je i njegova kolegica, profesorica povijesti Tatjana Stevanović, koja je molila za pomoć. Na pitanje Niševića ima li još neko živ, javio se drugi dječak, a on ga je, kako je rekao, pitao koliko je bilo napadača, na što je dječak odgovorio da je bio samo jedan i da je to njihov razrednik koji je nakon zločina iskočio iz prozor u dvorište. Nišević je rekao da je ranjenog dječaka nosio na rukama te da je morao preskakati djecu koja su bila s njim na podu. Rekao je da je s policijom išao do svakog učenika i legitimirao ih, jer je razrednica rekla da to ne može.
Detaljno je opisao kako je učionica izgledala sljedeći dan – puna krvi, izrešetane stolice i dječje stvari na klupama. Pomoćnica ravnatelja i učiteljica glazbenog Ivanka Jovanović kazala je da je toga dana, ušavši u počiniteljevu kancelariju, vidjela kako je netko ispružio ruku s pištoljem i pucao u dežurne učenike i stražara Dragana Vlahovića koji je ležao na podu. Nakon toga je pozvala policiju i rekla da netko puca po školi, dok se pucnjava nastavila.
Na upit predstavnice obitelji Dukić Snežane Dunjić je li pokušala pomoći djeci, odgovorila je da nije, te da je vidjela da su djevojčice mrtve. Osim njih, svjedočila je i školska policajka Milica Stanković, koja je rekla da je tog dana otpratila učenike u školu, a zatim otišla u obilazak srednje škole, kada je čula za pucnjavu motorolom. Suđenje se nastavlja 18. listopada kada će biti pozvani svjedoci iz škole.
Odlučite se o tužbi
Ovaj postupak pokrenut je protiv Miljane i Vladimira Kecmanovića, njihovog sina, te protiv škole i države, a po tužbi članova obitelji Dukić, čija je kći tada ubijena. Sud će o ovom tužbenom zahtjevu odlučiti tek nakon okončanja parničnog postupka i donijeti odluku prihvaća li tužbeni zahtjev obitelji u cijelosti ili djelomično, ili ga eventualno odbija. Tužba je podignuta u parničnom postupku radi naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliske osobe, kao i za pretrpljeni strah.
Protiv dječakovog oca i majke, te instruktora i vlasnika streljačkog kluba u kojem je, kako se sumnja, KK učio pucati, u tijeku je kazneni postupak pred Višim sudom u Beogradu, dok maloljetnik nije kazneno odgovoran jer je nije imao 14 godina u vrijeme masakra. Osim ove, vode se još četiri tužbe ranjenih i članova obitelji ubijenih.
