Potpredsjednica Vlade Kosova Emilija Redžepi ugostila je potpisnicu ovih redaka u svom uredu u Prištini.
Ona je u razgovoru za „Dnevni Puls“ vrlo otvoreno govorila o položaju Bošnjaka na Kosovu, kao io situaciji na sjeveru zemlje, problemima koji su vrlo slični za naše dvije zemlje, članstvu u Europskoj uniji i Sjevernoatlantski pakt (NATO), prošlost i budućnost.
Ničija i svačija zemlja
Mnogo toga se dogodilo i događa posljednjih mjeseci u regiji. Kako gledate na sigurnosnu situaciju i (ne)prijateljske odnose?
– S obzirom na globalnu političku situaciju i ratna događanja posvuda, na Balkanu je nekako uvijek turbulentno i uvijek netko očekuje da se nešto dogodi na Balkanu. Negativno iskustvo koje imamo iz 90-ih godina, i vi u BiH i mi ovdje na Kosovu, važan je pokazatelj koji treba pažljivo pratiti.
Različite tendencije velikih svjetskih sila da skrenu pažnju s jednog od svojih ratnih žarišta na Balkan uvijek mogu biti aktualne i uvijek predstavljaju zabrinjavajuću pojavu. Ima li “srpskog svijeta” ovdje ili u Bosni, Crnoj Gori, Gori, Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj, znači ima ga svuda. Uvijek moramo biti oprezni po ovom pitanju. Trenutna situacija na Zapadnom Balkanu, općenito u svim zemljama, je stabilna. Naši putevi prema EU i NATO-u nemaju alternative. Tu su i dobrosusjedski odnosi, koje želimo imati sa svim našim susjedima. I sami znate da imamo problema na sjeveru zemlje.
To je iz deklaracije o našoj neovisnosti. Bila je to praktički ničija ili svačija zemlja, tako da se tu moglo raditi bilo što. Sada pokušavamo i uspostavili smo suverenitet i integritet u cijeloj našoj zemlji. Stoga se trudimo očuvati mir, osigurati sigurnost i sigurnost svih naših građana tamo. A pritom da naši Srbi, koji su tamo lokalno stanovništvo, i drugi narodi koji zajedno žive, Bošnjaci, Albanci, Romi i svi ostali, budu ravnopravan dio institucija ove zemlje.
Spomenuli ste situaciju na sjeveru Kosova. Prošlo je godinu dana od terorističkog napada koji se dogodio. Kako vidite rješenje za taj dio zemlje?
– Uvijek sam optimističan oko mnogih nacionalnih ciljeva, jer prvo je jako važno da ste vi država, a mi to jesmo, a drugo važno je da imate potporu međunarodnih čimbenika, prije svega američke vlade i visokih europskih zemalja. , zapadne zemlje poput Njemačke i Francuske. Ali opet sve ovisi o vama. Sve ovisi o tome koliko dajete prednost dijalogu, koliko vi kao Vlada želite da vaše institucije, odnosno naše institucije, budu dostupne svima i koliko se lokalno stanovništvo treba promijeniti i shvatiti da moramo svi živimo zajedno i ne smijemo razmišljati nacionalno ili etnički, jer to nas povezuje sve, sve dobre i sve loše, kao narode, Albance, Srbe, Bošnjake.
Dakle, moraju biti usmjereni na suživot, na toleranciju. Svi se razlikujemo po nekoj etničkoj pripadnosti, ali prije svega svi moramo biti Kosovari, voljeti ovu zemlju, voljeti njene simbole, pa tek onda nacionalnu ili etničku pripadnost, njegovati to u svom domu, u svom okruženju, poštivati vrijednosti i razlike. Ako kažemo svijetu da smo multietnička država, to stvarno trebamo pokazati. Moramo poštivati sve vjere koje su ovdje. Mislim, svi moramo razmišljati u duhu ljudskosti, a kasnije i dijeliti. Smatram da bi mir, stabilnost i gospodarski razvoj trebali potaknuti ljude na razmišljanje u tom duhu. Danas, kada se u nekim modernim vremenima otvaraju granice u Europi, a još uvijek imamo neke terorističke napade na našu zemlju, gdje je jedan policajac izgubio život, puno ljudi je ranjeno, mislim da je to pogrešno.
Imali smo negativno iskustvo 90-ih, ne želimo se vraćati u to razdoblje. Ne želim da moja djeca, ničija djeca, dožive ono što smo mi doživjeli.
Emilija Redžepi. Puls
Ekonomski ojačati
U ovom odgovoru više puta ste rekli “moramo”, “trebali bismo”, “trebali bismo”, ali činimo li to svi?
– Nema alternative. Zato i kažem da moramo, jer ljudska svijest treba nadvladati nacionalnu svijest. I u tom smislu nitko nema veća ili manja prava na osnovu pripadnosti jednoj naciji ili jednom narodu. Srbi su uvijek bili superioran narod na Balkanu i vidjeli smo što im se dogodilo, tako da mislim da prvo trebamo biti ljudi, pa onda ostali. I u tom duhu trebamo se razvijati, trebamo ekonomski jačati, trebamo raditi na vladavini prava, suzbijati korupciju, stvoriti stabilno i sigurno mjesto za investitore i time zapošljavati našu radnu snagu.
Inače, ja ne vidim drugačiji izlaz, ni ovdje, ni u BiH, ni bilo gdje, ni u jednoj zemlji Zapadnog Balkana.
Da, kao da govorite o BiH, jer imamo slične probleme.
– Imamo. Mi smo kao Vlada tome usmjereni, jer to je naš put prema Europskoj uniji, našem članstvu u NATO-u, jer želimo zaštititi naše građane upravo u sigurnosnom sektoru. Pratimo sve te europske standarde, pratimo sve te kriterije, trudimo se uskladiti s europskim standardima, šaljemo našu vojsku i policiju u razne misije i educiramo naše ljude. Želimo i u tom pravcu biti ravnopravni sa susjedima.
Spomenuli ste Europsku uniju, spomenuli ste NATO. Vidite li i vas i nas za njihovim stolovima kao ravnopravne članove?
– Naravno, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo sam dugo vidio jer su te dvije zemlje centar Europe. Ne treba nam nitko govoriti jesmo li Europljani i možemo li to biti, zadovoljavamo li neke njihove standarde. Vrijedimo daleko, daleko više nego što oni misle da jesmo. Sada, naravno, kao društvo imamo te probleme u unutrašnjosti naših zemalja. Mi smo odgovorni za rješavanje ovih problema. Sve ovisi o vašoj politici, kako je provodite unutar svojih zemalja. Mi, ova vlada, s Aljbinom Kurtijem na čelu, pokazali smo se kao uspješni, jak faktor u regiji, što do sada nije bio slučaj. Ne pristajemo na kompromise oko suvereniteta naše zemlje zbog nekih važnih nacionalnih ciljeva. Naravno, i Srbi imaju svoja prava, kao i mi, kao i svi drugi građani, ali isto tako moraju shvatiti da ne mogu živjeti sami, već moraju živjeti sa svojim susjedima s kojima ovdje žive stoljećima i s kojima će živjeti. Sve se rješava kroz institucije. Vrijeme tih barikada i nekih terorističkih akcija je prošlo. To je sve kratkoročno, a dugoročno mislim da sve treba rješavati kroz institucije. To je pokazatelj dobre demokracije i ravnopravnog pristupa Vlade prema cjelokupnom stanovništvu.
Gorući problemi
Kako i treba biti.
– Tako to mora biti. Uvijek kažem da mora biti. Riječ “mora” nije zato što ja tako kažem, nego zato što Ustav naše države, ili vaše ili bilo koje države, tako kaže. Ponekad se moraš nametnuti da bi te netko prihvatio. Zašto se uvijek moraš prisiljavati da te netko prihvati, kad je to tvoje temeljno ustavno i ljudsko pravo? Ali znate kako, stoljećima imate dva naroda u ratu, Srbe i Albance. I onda treba vremena, treba rada, treba strpljenja, treba tolerancije, treba svega, da se nekako pokrene taj dijalog i da se uspije. To je nešto što mi kao narod nemamo. Bošnjaci mogu sa svima. Mi smo vrlo miroljubiv narod, stabilan, narod koji nikome ne radi probleme, ali koji to ne preuzima na sebe. Jednostavno, možemo sa svima, ali nas treba poštovati.
Kakav je položaj Bošnjaka na Kosovu?
– Bošnjaci su narod koji je ustavno uklopljen u sve pore kosovskog društva, bilo u političkom, kulturnom ili društvenom smislu. Sve naše izazove koje imamo, kao i svi drugi narodi, pokušavamo riješiti kroz institucije. Naravno da imamo problema, to su neki naši gorući problemi koji nas ruše, ali, općenito, važno je da smo svugdje vidljivi. Ova pozicija u kojoj sam sada, od Ankare do Washingtona, sada se zna da na Kosovu ima Bošnjaka. Mi smo već prepoznatljivi kao narod, ali smo i treća ustavna kategorija, odmah iza Albanaca i Srba na Kosovu, što je vrlo važan faktor za vaša prava unutar te države.
Mi smo autohtoni narod, stoljećima živimo sa svim ljudima ovdje. Naravno, mi imamo svoje izazove, ali nastojimo se integrirati u sve pore kosovskog društva i ekonomski razvijati kako bismo ostali na ovim prostorima. Ne smijete odustati od nekih općih principa, a ja smatram da su jaka Bosna i Hercegovina, jaki Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, važan faktor stabilnosti i sigurnosti svih Bošnjaka u regionu. Koliko su Bošnjaci jaki u Bosni, toliko smo svi mi ovdje zajedno s njima jači.
Istina je bitna
Generalna skupština UN-a nedavno je usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Koliko je važno prihvatiti prošlost, priznati je, pomiriti se s njom i krenuti dalje. Bez zaborava, ali…
– Vidite, genocid i sve ono što se dogodilo u Srebrenici, što je počinio srpski režim u to vrijeme, je neoprostivo. Dakle, jednostavno, onaj tko je to doživio ili bilo tko normalan treba to osuditi. A istina je jako bitna u tom procesu, jako je važno da se o njoj govori, da se to nikada ne zaboravi. Ali život te tjera da ideš dalje i ne možeš osuđivati cijelu naciju zbog toga. Ja sam jedan od inicijatora te rezolucije ovdje, u našem parlamentu. Prije nekoliko godina, mislim da smo prvi glasali za genocid u Srebrenici, jer, ne da se narod Kosova solidariše s vama, nego mislim da imamo dosta sličnosti koje smo doživjeli na Kosovu, i ti tamo. Ali kao Bošnjakinja, kao Bošnjakinja prije svega, s moralnog i ljudskog aspekta, imala sam obavezu da to institucionalno, kroz parlament, pokrenem. E, sad, kad je već uzeo maha i kad se o tome raspravljalo u središtu Ujedinjenih naroda, bilo je jako važno da se usvoji i da taj datum uđe u svijet kao jedna od crnih točaka povijesti. , iz preventivnih razloga, da se takvo što nikada i nikome ne dogodi.
Bošnjacima se to dogodilo 11.07.1995. To će biti zabilježen datum kroz povijest i svi će znati da se nešto strašno dogodilo u BiH, u Srebrenici. Nije to bilo što, bila su to monstruozna ubojstva nevinih ljudi, djece i staraca u vlastitom domu, u svom okruženju, u svojoj zemlji. Zašto? Zato što se nekome nisu svidjela njihova imena, zato što su druge nacije, druge vjere, prije svega zato što su muslimani. Bilo je jako važno da svi to osude.
Velika riječ
– Pratim i srpske medije, gledao sam kada je njihov predsjednik (Aleksandar Vučić, op.a.) davao zahvalnice onim zemljama koje nisu priznale Rezoluciju. To pokazuje da Srbi imaju etiketu zločinačkog naroda. To je velika riječ koju sam rekao, ali sama činjenica da se ne želite distancirati od toga, ne želite se ispričati, ne želite razgovarati, opet potičete svoje mlade da možda netko to želi ponoviti, gajite mržnju prema nekome… Umjesto da srbijanske vlasti šute, ispričaju se ili kažu: “Mi nismo dio toga, to se dogodilo tada i tamo, mi nismo odgovorni za to, ispričavamo se Bošnjacima ili kome god smo to učinili”, to se sigurno neće dogoditi, ali oni dijele zahvalnice i nagrade ljudima, odnosno državama koje su ili šutke progutale tu Rezoluciju, da tako kažem, ili bili protiv toga. Nigdje u svijetu ne smijemo otvarati nova žarišta, nove genocide. Nitko ne zaslužuje da mu se tako nešto dogodi. A kad se već dogodilo, zašto to ne upisati u povijest – istaknuo je Redzepi.
Politika je ozbiljan posao
– Jako je važno da idete pravim putem, a to je put Europske unije. Bitno je da se političari u Bosni i Hercegovini prestanu baviti korupcijom, jer je Bosna i Hercegovina crna tačka što se tiče korupcijskih afera političara, koja ne otkriva pravu istinu Bošnjaka. Mi nismo takvi ljudi. To jednostavno ne bi smjeli koristiti drugi narodi ili druge veće ili manje sile, upravo te korupcijske poslove pojedinaca. Kod tebe je malo više. U Sjevernoj Makedoniji čak i više. Politika je vrlo ozbiljan posao, vrlo čist posao. Čisto mi je. U politici sam više od 15 godina bez ikakve mrlje, ponekad sam radikalan u mnogim temama, ali kada su u pitanju pravna država, korupcijske afere, mislim da je suzbijanje tih pojava u društvu bitan čimbenik za svoj budući put. Bez jake BiH, bez tamo jakog Bošnjaka, i nama prijeti asimilacija u zemljama u kojima živimo, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, u Sandžaku, u Crnoj Gori, jer nas kao narod svi žele rascijepiti, učini nas što manjim. I mislim da Bošnjaci imaju velike ličnosti koje mogu biti primjer na globalnoj razini u raznim sferama.
Politika je kao ring u kojem su dva boksača. Ponekad dajete, a ponekad primate udarac. Moraš preživjeti kad te udare, i moraš ustati kad te pogode.
