Prema Statističkom uredu EU -a (Eurostat), radno vrijeme radnika EU traje otprilike 36 sati tjedno.
Među pripadnicima Europske unije, najduži Rade Grci (39,8), Bugari (39), Poljaci (38,9) i Rumuna (38,8), i najmanje Danci, Nijemci i Austrijanci (33,9).
Prosječni tjedan
Prosječni radni tjedan u Hrvatskoj traje 37,8 sati. Među zemljama kandidata su i diskografski radnici, koji na poslu implementiraju 43,1 sati, u Srbiji, 41,3 rada u Srbiji i 41,2 sata tjedno.
S druge strane, prosječni dokaz o plaćama je da su bogatiji oni koji rade manje. Prosječna plaća u EU iznosi 3,155 eura, a raspon plata od strane zemalja je 1.125 eura u Bugarskoj do 6.755 eura u Luksemburgu. Prosječna plaća dana je 5,634, IRACA 4.890, Belgianaca 4,832, Austrija 4,542, Nijemci 4,250 eura …
Zemlje u kojima su prosječne plaće ispod 1500 eura su Rumunjska, Grčka i Mađarska. A prosječna plaća u BIH je 1.506 km ili 772 eura.
Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže BH. Prosjek je bio lošiji, ako su plaće u javnom sektoru isključene iz njega, jer prosjek koji rade najmanje i primaju najviše plaće, dok u drugim zemljama prosječna plaća ovisi uglavnom o onima u gospodarstvu.
– U tim zemljama mnogo više zaposlenika radi u profitabilnijim sektorima kao što su financije, komunikacije, visoke tehnologije i napredna proizvodnja. Logično je da veća plaća ima radnika u Njemačkoj, koji radi u proizvodnji automobila, ali onaj u BIH -u koji proizvodi dijelove ili presvlake za taj isti automobil. Kada je riječ o broju sati, to se može objasniti produktivnošću, jer radnik Ward uglavnom ima bolju tehnologiju i opremu, tako da može učiniti više za manje vremena – kaže Gavran.
Isti poslovi
S druge strane, ILLOGIC razmatra činjenicu da radnik u BIH -u za iste poslove zarađuje mnogo manje od radnika na Zapadu, a posebno problematične procjene u kojima isti djeluje u BIH -u i njihovoj matičnoj zemlji.
Tržišni uvjeti
– Dio opravdanja u većim opterećenjima za rad, u smislu poreza i doprinosa, ne može sve više objasniti. Jednostavno je stvarnost zaposliti ih u BIH -u samo za manje troškove i veću zaradu. Kao stvarnost da mnogi naši poslodavci mogu više platiti radnicima, ali ne žele, a tržišni uvjeti su takvi da ih radnik ne može napraviti. Mislim da je trenutno veći problem omjer cijena i plaća, ali količina nominalne plaće, jer su cijene u našoj zemlji vrlo blizu ili čak više nego u razvijenijim zemljama, a prijem nije – istaknut.
