Dobitnik Književne nagrade “Aleksa Šantić” za 2024. godinu je pjesnik Zdravko Miovčić, priopćeno je u četvrtak iz Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” – Gradskog vijeća Mostara.
Žiri koji je radio u sastavu prof. dr.sc. Duško Pevulja, predsjednik, prof. dr. Dragan Stanić, član, i prof. dr.sc. Vladan Bartula, član, jednoglasno je odlučio da Šantićevu nagradu dobije pjesnik Zdravko Miovčić.
Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta” – Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo “Gusle” Mostar svake treće godine dodjeljuju Književnu nagradu “Aleksa Šantić” za najbolju knjigu poezije objavljenu na srpskom jeziku i jezicima Južnih Slavena ili za životno djelo.
Nagrada će ovogodišnjoj dobitnici biti uručena na Šantićevim večerima poezije u Mostaru koje će se održati od 9. do 15. rujna 2024. godine.
Žiri je u obrazloženju naveo da je Zdravko Miovčić jedan od najistaknutijih suvremenih srpskih pjesnika.
„Njegov opus od deset dosadašnjih pjesničkih knjiga svojim unutarnjim sadržajima i dometima, jezičnim umijećem, pjesničkom sviješću, pjesničkim dometima i zapaženim recepcijskim odjecima potvrđuje taj visoki status. Izraziti liričar, ovaj suptilni pjesnik najizravniji je rođak Alekse Šantića i plodan nastavljač stražilske tradicije srpske poezije, kojoj snažan pečat i posebnu snagu daje Šantićev obiman pjesnički opus. Iz zbirke u zbirku Miovčić pomno stvara vlastitu umjetničku sliku svijeta i na suptilan način razotkriva suptilna područja svoje duhovnosti i duše. Ništa kod ovog pjesnika nije forsirano, zbog čega se njegova poezija prihvaća kao prirodna slojevitost doživljaja, dojmova, uvida, dubokih emocija destiliranih lirskom refleksivnošću. Raznovrsna iskustva svijeta i životnih ciklusa Zdravko Miovčić lijepo dočarava i harmonizira u jednoumni poetski stav: čovjekova je dužnost živjeti u stalnom skladu sa Stvoriteljem, prirodom, drugim ljudima te ruševinama i uzvisinama vlastitog bića. . Prepoznajući Gospodinove znakove u svakodnevici, u naznakama, sitnicama i detaljima, njegov odnos prema svijetu otkriva dublju smislenost koja počiva na kršćanskom samorazumijevanju. Zato bi se molitveni ton mogao izdvojiti kao najdominantniji u njegovoj poeziji, onaj koji Miovčićevu ‘raspetost s metafizikom’ nježno usklađuje u jedinstven osjećaj života. Pravoslavna duhovnost na prekrasan način prožima Miovčićevu poeziju u kojoj se pitomi duh poštovanja i bogotražiteljstva ostvaruje u punini povjerenja u Stvoritelja kao ‘tihog učitelja’ i spasitelja”, obrazložio je žiri.
Zdravko Miovčić rođen je 1958. godine u Ledićima, ispod Treskavice, u općini Trnovo. Osnovnu školu završio je u Vojkovićima, gimnaziju na Ilidži, a studij filozofije, komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistar menadžmenta, osnivač i direktor razvojne agencije Eda u Banjoj Luci te konzultant za strateško upravljanje i rješavanje razvojnih problema u upravi, poduzećima i zajednici. Do sada je objavio devet knjiga iz područja odlučivanja i upravljanja razvojem. Objavio je devet knjiga poezije. Živi i radi uglavnom u Banjoj Luci. Oženjen je, ima sina i dvije unuke.
Književna nagrada Aleksa Šantić ustanovljena je 1968. godine, a godinama je dodjeljuju “Prosvjeta” i “Gusle”. Nagrada je zaštićena kod Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, a Upravni odbor “Prosvjete” 2012. godine donio je novu odluku, kao i Pravilnik o dodjeli ove prestižne pjesničke nagrade.
Do sada je ovu nagradu dobilo petnaest pjesnika, i to: Skender Kulenović (1969), Vesna Parun (1972), Oskar Davičo (1975), Enver Đerćeku (1978), Aleksandar Vučo (1981), Stevan Tontić (1984). Bogumil Đuzel (1987), Stevan Raičković (1992), Rajko Petrov Nogo (2006), Veselin Gatalo (2007), Đorđo Sladoje (2009), Dara Sekulić (2012), Pero Zubac (2015), Luko Paljetak (2018), Ivan Negrišorac (2021).
