Slavni američki redatelj i scenarist Paul Schrader, predsjednik žirija Natjecateljskog programa – igranog filma 30. Sarajevo Film Festivala, u razgovoru za Fenu kazao je kako mu je zadovoljstvo što je imao priliku pogledati osam filmova iz jugoistočne Europe u tjedan dana te da je SFF poseban po tome što ne pokušava biti globalan već daje priliku filmovima iz regije kojima je prijeko potrebna veća eksponiranost u ovoj industriji.
Schrader je započeo svoju karijeru kao filmski kritičar, a potom je nastavio studirati na Sveučilištu Columbia, Calvin Collegeu i Filmskoj školi UCLA.
Prvi trag kao scenarist ostavio je kultnim filmom “Taksist” (1976.) redatelja Martina Scorsesea s Robertom De Nirom u glavnoj ulozi.
“Sporo tempo”
Suradnja sa Scorseseom nastavila se kroz druge značajne filmove, kao što su Razjareni bik (1980.) i Posljednje Kristovo iskušenje (1988.), čime je Schrader stekao reputaciju majstora pripovjedača.
Schrader u razgovoru za Fenu napominje da je možda tijekom cijelog života pogledao vjerojatno dvadesetak filmova proizvedenih u ovom dijelu svijeta, točnije u jugoistočnoj Europi.
– Kad dođete ovdje, imate priliku pogledati kakvi se filmovi snimaju u ovom dijelu svijeta. Koliko su se promijenili u usporedbi s filmovima koje su snimili u prošlosti. I to je jedan od užitaka odlaska na filmski festival kao što je ovaj, pogotovo zato što se ne pokušava predstaviti svako mjesto na svijetu, s filmovima iz Kine, Japana i sličnim koji ovdje nisu dio konkurencije – dodaje.
Govoreći o tradiciji kinematografije u ovom dijelu svijeta, istaknuo je kako ga je posebno dirnula činjenica da je ostavština Belle Tarr i Thea Angelopoulosa dotakla i današnje nove generacije.
– Primjećuje se taj neki spor tempo, statična kamera, dugi kadrovi, a vidio sam puno toga, zapravo, više nego što sam očekivao vidjeti. Spori tempo i takvo snimanje funkcionira na malo drugačiji način. Sve to zapravo produljuje vrijeme umjesto da ga sažima – objasnio je Schrader.
Dodao je da može izgledati sjajno u određenim situacijama, ili može biti loše na način na koji drugi filmovi ne mogu biti.
Govoreći o usporedbi velikih filmskih festivala koji odišu glamurom, vrhunskim marketingom i najskupljim filmovima koji se tamo prikazuju od cjelokupne svjetske produkcije s ovim regionalnim poput Sarajevo Film Festivala, izdvojio je velika tri – Berlin, Venecija i Cannes , navodeći kako doista imaju namjeru pokriti i predstaviti cijeli svijet.
– Ali onda odete na filmski festival u San Sebastianu ili Münchenu, ili dođete ovdje, u Sarajevo, i dobijete tu atmosferu gdje filmovima pokušavaju dati više prostora i ekspozicije koje inače ne bi dobili, tako da imaju veće šanse za uspjeh – rekao je .
“Danas je vrlo lako snimati filmove”
Dodaje kako je vjerojatno tako i sa svih ovih osam filmova koje je pogledao ovaj tjedan.
-Možda će jedan ili dva biti prikazana u kinima, možda nijedan. A možda će ih samo tri-četiri doći na streaming servise. Tako da na kraju filmovi jednostavno netragom nestanu u Bermudskom trokutu kinematografije – naglašava Schrader.
Sarajevo Film Festival
Meg Ryan u Sarajevu: Čula sam da imate festival, pa sam došla vidjeti što radite
Kaže da je danas to zanimanje postalo dvosjekli mač jer je vrlo lako snimati filmove.
– Samo filmsko snimanje danas je dosta pojeftinilo, ali od toga se ne može zaraditi. Kad sam ja počinjao karijeru, bilo je nemoguće snimiti film, ali ako si ga uspio snimiti, mogao si uspješno živjeti od tog rada – zaključio je američki scenarist i redatelj, predsjednik žirija Natjecateljskog programa – igrani film ovogodišnjeg SFF izdanja u intervjuu za Blow dryer.
Kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti, Paul Schrader je na ovogodišnjem izdanju festivala dobio Počasno Srce Sarajeva, koje je dobio na 28. Sarajevo Film Festivalu, kada iz zdravstvenih razloga nije mogao doći u Sarajevo.
