Marina C., za koju se sumnja da je zaklala majku Zoricu u njihovoj obiteljskoj kući u niškom naselju Nikola Tesla, pronađena je sinoć nedaleko od mjesta zločina.
Policija je sinoć locirala osumnjičenu i privela je. Kako je na sebi imala istu odjeću i obuću u kojoj je navodno ubila svoju majku, odvedena je na Zavod za sudsku medicinu kako bi se pronašli tragovi koji bi mogli rasvijetliti njezinu ulogu u ovom zločinu. Odjeća i obuća bit će podvrgnuti DNK analizi kako bi se utvrdilo postoje li na njoj biološki tragovi žrtve koji bi dokazali sumnju da je upravo Marina ubila svoju majku, tvrde sugovornici upoznati sa slučajem.
Što će dalje biti sa ženom čije je psihičko zdravlje upitno, još nije poznato. Postoji mogućnost da će biti odvedena u Policijsku upravu na ispitivanje ili u Psihijatrijsku bolnicu u Gornjoj Toponici kako bi se utvrdilo je li uopće sposobna iznijeti svoju verziju događaja.
Zločin se dogodio u nedjelju navečer u Ulici Save Kostića, gdje je Zorica živjela sa suprugom Najdanom i kćerkom Marinom. Nema svjedoka zločina jer je Najdan u vrijeme kada je Zorica ubijena čuvao koze u obližnjem Banjskom polju.
Puno problema
Negoslav Cvetanović, Najdanov rođeni brat, svjedoči da je ova obitelj imala mnogo problema, ali da nitko nije očekivao da će oni tako strašno kulminirati.
– Moj brat i njegova supruga ušli su u sektu zajedno s tada maloljetnim kćerima. Naša majka je bila jako zabrinuta zbog toga, stalno im je govorila da prestanu s tim i više brinu o djeci. Marina nije imala izbora, bila je samo dijete i morala je izdržati ono što su joj roditelji nametali. Kad je odrasla, pokušala se izvući iz te priče i tada su nastali problemi. Moj brat i šogorica su je maltretirali i maltretirali jer nije poslušala njihove zahtjeve da ostane u sekti. To se loše odrazilo na njezinu psihu pa je morala na psihijatrijsko liječenje u bolnicu u Gornjoj Toponici. Bilo mi je žao Marine, molio sam brata da se posveti djetetu, ali ništa nije vrijedilo – opisuje Cvetanović događaje koji su prethodili krvavom obračunu.
Kaže da su se stvari u toj obitelji pogoršale te da je i on postao žrtva bratova patološkog ponašanja.
– Brat me izbo vilama samo zato što sam htjela uzeti dio imovine svojih roditelja. Želio sam barem jednu njivu, a i ja sam potomak tih roditelja. On se zbog toga naljutio i napao me, zbog toga smo bili na sudu, izvukao se s nekom globom. Preboljela sam to, rekla sam mu da naše privatne svađe nisu u redu i da se treba posvetiti obitelji. No, bio je nezainteresiran za ono što se događa u njegovoj kući. Posvetio se stočarstvu, nije bio kod kuće nego je po cijele dane čuvao životinje na obližnjim pašnjacima – nastavlja ovaj čovjek.
Negoslav objašnjava da nije bio kod kuće kada se zločin dogodio, već u selu Sićevo, gdje se održava manifestacija Žetveni dani.
– Kuća mi je odmah do bratove, išao sam prema svojoj ulici kad sam vidio policiju i hitnu pomoć. Policajci su me zaustavili i rekli da uđem u kuću. Nakon par sati došli su do mene i ispričali mi što se dogodilo, te me pitali postoji li neki drugi izlaz osim ove ceste kojom idemo u centar naselja. Objasnio sam im da se kroz naše bašte može izaći, pa su cijelu noć baterijama pretraživali teren – zaključio je ovaj Nišlija.
Mira nije bilo
Susjedica ove obitelji, koja nije željela da joj se spominje ime jer, kako je rekla, ne želi imati problema s njima, objasnila je da u toj kući nikada nije bilo mira.
– Živjeli su izolovano, niko im nije dolazio u kuću, niti su ikoga posjećivali, čak ni Najdanovog rođenog brata. Marinu poznajem od djetinjstva, bilo mi je žao tog djeteta jer sam znao da su je roditelji odveli u sektu i da je zbog toga postala poremećena. Iz te kuće se čula vriska, smijeh, muzika, svađa… Policija je stalno dolazila jer je Marina pravila probleme kada se vratila sa psihijatrijskog liječenja – svjedoči ovaj Nišlija.
Ističe da se Marina žalila da je roditelji nemilosrdno maltretiraju i da su je cijelo vrijeme čak izgladnjivali.
– Jednom prilikom mi je došla i tražila da joj budem svjedok jer je htjela tužiti oca za zlostavljanje. Rekao sam joj: Sine, ne mogu ti svjedočiti jer nisam ništa vidio, ne znam što se događa u tvojoj kući! Bilo ju je tužno gledati, išla je po naselju i tražila pomoć, čak je lijepila plakate po ogradama i oglasnoj ploči mjesne zajednice s apelom da joj se pomogne – ispričala je ova žena.
Dodaje da je u nedjelju čula vrisku i plač iz njihove kuće te da je mislila da je Marina.
– Odjednom je nastala tišina, ubrzo me nazvao jedan njihov rođak i rekao mi da im je dvorište puno ljudi i da su tu hitna pomoć i policija. Od nje sam čuo da je Marinin otac rekao policiji da je ženu našao u lokvi krvi kada je vraćao stoku s ispaše, a da je Zorica bila zaklana. Ja nisam ništa vidio, ali mi je sin rekao da je primijetio Marinu dok je prolazila pored naše kuće i da ga je pozdravila – kaže susjed ove obitelji.
Iracionalno ponašanje
Rođaci ove obitelji posvjedočili su da su se iu svakodnevnom životu ponašali krajnje neracionalno.
– Stvarno ne znam što su radili s novcem, a Zorica i Najdan su imali mirovine. Međutim, živjeli su vrlo skromno, hranili su se čak i u Narodnoj kuhinji, a kćerka im je bila gladna – navode ovi ljudi.
Tim povodom Više javno tužilaštvo u Nišu saopštilo je da postoje osnovi sumnje da je ubijen ZC.
– Dežurni javni tužilac VJT, zajedno sa policijskim službenicima PU u Nišu, izvršio je uviđaj na licu mesta, data je naredba da se telo sada pokojnog ZC transportuje na Institut za sudsku medicinu u Nišu radi obdukcije. Naloženo je poduzimanje svih potrebnih radnji u cilju rasvjetljavanja okolnosti pod kojima se događaj dogodio i pronalaska počinitelja – naveo je VJT.
S obzirom na način na koji je počinjeno djelo će najvjerojatnije biti okvalificirano kao teško ubojstvo za koje je predviđena kazna od deset godina do doživotnog zatvora.
No, ako se utvrdi da Marina boluje od psihičke bolesti, izreći će joj se samo sigurnosna mjera obveznog čuvanja i liječenja u psihijatrijskoj ustanovi, stoji u priopćenju. Telegraf.
