Prema podacima Gradskog zavoda za javno zdravstvo, od ožujka 2023. u Beogradu je od hripavca oboljelo 769 ljudi, no vjeruje se da je taj broj veći. Ministarstvo zdravlja Srbije nedavno je objavilo da su u prethodnih 13 mjeseci zabilježeni četiri smrti uzrokovan hripavcem u necijepljene djece mlađe od tri mjeseca.
U priopćenju Ministarstva zdravlja i Batuta od 31. siječnja navodi se da su od 1. siječnja 2024. do 31. siječnja prijavljena ukupno 253 potvrđena slučaja hripavca, kod kojih je dijagnoza postavljena od početka 2024. godine. U navedenom razdoblju zabilježen je jedan smrtni ishod od hripavca u necijepljenog djeteta u dobi do tri mjeseca.
Također, kako je saopšteno, prošle godine na području Srbije prijavljena su ukupno 1.342 potvrđena slučaja velikog kašlja. U tom razdoblju, od početka sezone respiratornih infekcija, zabilježena su tri smrtna slučaja necijepljene djece u dobi do tri mjeseca, kod kojih je potvrđen hripavac.
Kampanja “Movember 2023”.
Besplatnim testiranjem u šest gradova otkriveno je 19 slučajeva povišenog PSA
Dušan Zdravković otac je bebe koja je u listopadu, kada je imala samo dva mjeseca, oboljela od velikog kašlja.
Prema njezinim riječima, u listopadu se prehladila, baš kao i njezina majka. Počelo je s kašljem i laganom temperaturom. Budući da kašalj nije prolazio, roditelji su bebu prvo odveli u Dom zdravlja na Novom Beogradu. Tamo je dobila terapiju koja je uključivala inhalaciju i sve ostalo što ulazi u redovnu terapiju za bebe kad se prehlade.
Međutim, prehlada nije nestala, pogoršala se. Beba je svakim danom sve više kašljala pa su je odveli na Institut za majku i dijete.
Dušan Zdravković u intervjuu za N1 da prije onoga što se dogodilo nije znao gotovo ništa o hripavcu.
“Mali je počeo kašljati bez prestanka, činilo se kao da je to mučan kašalj, ali nije ništa posebno. Sve se dogodilo u listopadu. To je trajalo nekoliko dana i noći i zbog toga nije mogla normalno spavati. Nakon nekoliko kontrola u novobeogradskom Domu zdravlja, naša pedijatrica počinje da sumnja da se možda ne radi o hripavcu, iako tada nije bilo ni govora o epidemiji. Svi su mislili da je bolest iskorijenjena. Hitno nas upućuje na Institut za majku i dijete, kako bi se ispitalo radi li se o hripavcu. I tu se potvrdila teza da je u ovakvim trenucima najvažnije pronaći liječnika koji zna prepoznati bolest i priopćiti dijagnozu. Bili su to pedijatar u Domu zdravlja i pulmolog iz Instituta za majku i dete, koji su prepoznali veliki kašalj i preporučili hospitalizaciju u bolnici ‘Dragiša Mišović’, na Klinici za dečju pulmologiju – kaže Dušan.
Potvrda dijagnoze
„Kada smo došli u bolnicu „Dragiša Mišović“, neki lekari se nisu slagali sa ovom dijagnozom i ponavljali su da je on (magalji kašalj) iskorenjen. Nažalost, bili su u krivu. Uslijedile su analize, a nakon dva tjedna čekanja test je pokazao da se doista radi o pertusisu, odnosno hripavcu”, dodaje.
Dušan napominje da nisu “pobjegli” od cjepiva, ali napominje da još nije bilo planirano cijepiti bebu, zbog čega je došlo do komplikacija.
“Nismo bježali od cjepiva, trčali smo prema njemu. Jednostavno, ova bolest ju je stigla prije roka. Nije se stigla cijepiti jer je prije cijepljenja dobila hripavac. Uobičajeno je, koliko ja znam, da djeca prime cjepivo protiv hripavca u trećem ili četvrtom mjesecu. Mi nismo antivaxxeri ili nešto slično. U svjetlu navedenog želim istaknuti da se u nekim europskim zemljama trudnice cijepe protiv hripavca u trećem tromjesečju trudnoće, kako bi se i majka i plod zaštitili od bolesti. To nije naša praksa. I nama se dogodilo da i žena i beba imaju hripavac. Supruga je to bolje podnijela, ali dijete nije. Pritom je nismo puno izvodili vani, niti dovodili u situaciju da bude u ‘masi’, ali ju je bolest ipak uhvatila”, kaže Dušan.
Beba je hospitalizovana u “Mišoviću”, propisana joj je terapija, ali se njeno stanje komplikuje, a kašalj se pogoršava.
“Sreća je da u “Mišoviću” imaju specijalizaciju dječje pulmologije, a bili su okruženi najvećim stručnjacima. Uvjeti u klinici su dobri, tako da sam imala krevet pored kćeri i mogla sam biti s njom cijelo vrijeme. A to će u tim trenucima biti presudno. Bolest se pogoršava, počinje jako kašljati svakih pola sata, sat. Dobila je terapiju, ali hripavac je jako ozbiljan i jako nezgodan, jer ga zovu – stodnevni kašalj, jer traje tri mjeseca. Kod odraslih je simptom da ih ovaj kašalj dugo muči, guši i jako je naporan. Djeca školske dobi kad imaju hripavac kašlju toliko da počnu povraćati, događa se i da im popucaju kapilari u očima pa im bjeloočnice pomodre. Događa se i da se onesvijeste od kašlja. A najopasniji je za male bebe. Za njih je to opasno po život”, navodi Dušan Zdravković.
Život joj je bio ugrožen, cijelo vijeće se uključilo u oporavak
Dodaje da bebe ne znaju izbaciti sluz koja se stvara u plućima, niti znaju kašljati, pa teško dišu i kašljucaju. Lice im pocrveni, pomodri i ne mogu doći do daha između napadaja kašlja.
„Želim da istaknem da je osoblje u „Dragiša Mišović“ bilo jako ljubazno i profesionalno i da smo srećni što imamo ovakvu ustanovu. U teškim okolnostima u kojima smo se našli, sve je bilo izvrsno. Jako, jako dobro osoblje. Koliku god im plaću dali, nema tog novca koji može platiti sve što ti ljudi prolaze tijekom boravka na poslu”, naglašava sagovornik N1.
Nakon nekoliko dana bebini su se napadaji kašlja povukli, a liječnici preporučuju kućno liječenje. Iako je Dušan bio protiv toga, na nagovor liječnika pristao je izvući dijete iz bolnice i odvesti ga kući. Bolest je stagnirala nekoliko dana, a onda se stanje naglo pogoršalo i beba je hitno ponovo odvedena u “Dragiša Mišović”.
“Taj drugi boravak u Mišoviću je bio najgori. Imala je stalne napade kašlja i svaki put sam je pokušavala smiriti, odmoriti je, dok nije krenuo novi napad. I dogodile su se u toj najgoroj fazi, po 15, 20 minuta. Tu se u njezino ‘spašavanje’ uključio cijeli konzilij liječnika. A situacija je bila takva da joj je život bio ugrožen. Iako liječnici to nisu htjeli reći, po njihovom ponašanju i odgovorima koje su nam davali vidjeli smo da se situacija pogoršava. Sluz je stalno bila tu, u grlu, u plućima, i ugrožavala je disanje. Vidiš koliko ti je dijete otupjelo, koliko je umorno, ne zna kako da se nosi s tim, a malo joj možeš pomoći”, prisjeća se najgorih trenutaka Dušan Zdravković.
Objašnjava da kada beba ima napad hripavca, osoba pored nje mora je uzeti u naručje, pokušati umiriti, okrenuti je kako bi se dijete lijepo iskašljalo. Za djecu u takvom stanju također je važno izbjegavati popratne bolesti koje se često “nadovezuju”, poput upale pluća za koju se zna da ima najgori ishod.
Drugi boravak u bolnici trajao je deset dana, a liječnici su ih ponovno uputili na kućno liječenje. Na njihovo inzistiranje produžili su boravak za nekoliko dana, a potom su, nakon što su ih naučili što učiniti tijekom napadaja kašlja, otišli kući na daljnji oporavak. Međutim, nije išlo kako su zamislili. Kako se situacija s vremena na vrijeme pogoršavala, hitno su odlazili u bolnicu “Dragiša Mišović” u još nekoliko navrata, ali na sreću, nije bilo potrebe da tamo ostaju.
“I danas ima napade, srećom ne tako jake”
Govoreći o prvim znacima poboljšanja, Dušan navodi da se to kod njegove kćerke dogodilo nakon isteka drugog mjeseca bolesti, a ulaskom u treći.
“Nije to bio veliki napredak, ali primijetili smo da nije imao napadaje svakih pola sata, nego svaki sat. – Svakim danom situacija je bila sve bolja, ali je i dalje imala jak kašalj od kojeg se ponekad počela gušiti – kaže.
Dodaje kako i danas, u četvrtom mjesecu otkako mu je dijagnosticiran hripavac, i dalje kašlje tijekom dana, no to je potpuno drugačija situacija u odnosu na onu krajem prošle godine. Počela je normalno jesti, debljati se i normalno spavati.
“To je bolest koju ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Gledati na taj način svoje dijete, koje se svaki trenutak bori, iznimno je iscrpljujuće i zastrašujuće. Osim udobnosti koja nam je narušena jer nema sna i zahtijeva potpunu posvećenost svake minute u danu, to je bolest koja je opasna po život i koju neka djeca ne uspijevaju preboljeti. I to je najstrašniji osjećaj, jer smo tijekom boravka tamo čuli da su neke bebe preminule. Dijete vam se odjednom svrstava u neke postotke, unutar kojih neka djeca prežive, a neka ne“, naglašava Dušan i poziva buduće majke da se informiraju o cijepljenju i tijekom trudnoće kako ne bi došle u situaciju da njegov obitelj je bila unutra.
Prevencija, imunizacija, cijepljenje
Podsjetimo, Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje Srbije obavijestili su javnost da je u ovom trenutku najvažnija preventivna mjera pravovremeno cijepljenje protiv velikog kašlja dojenčadi s navršena dva mjeseca života, kao i imunizacija sve ostale necijepljene i nepotpuno cijepljene djece.
Proces imunizacije uključuje primarno cijepljenje s tri doze cjepiva od drugog do šestog mjeseca života i revakcinaciju u drugom razredu i prije upisa u prvi razred osnovne škole, navodi se u priopćenju Ministarstva zdravlja Srbije.
Ističe se i da je hripavac bolest koja – ni nakon infekcije ni nakon cijepljenja – ne ostavlja dugotrajni imunitet.
“S obzirom da imunitet nakon posljednje primljene doze cjepiva koje sadrži komponentu hripavca traje od pet do deset godina, slabljenje postcijepnog imuniteta jedan je od razloga što se najveći broj oboljelih u našoj zemlji registrira u osobe u dobi od 10 do 14, odnosno od 15 do 19 godina, koje su posljednju dozu navedenog cjepiva primile u drugoj godini života”, ističe se u priopćenju.
U Ministarstvu zdravstva ističu da je jedan od razloga povećanja broja oboljelih i smanjenja obuhvata cijepljenje s tri doze u prvoj godini života, kao i docjepljivanje.
Podsjećamo da starija djeca i odrasli koji imaju bilo kakav simptom respiratorne infekcije, posebice kašalj, ne bi smjeli biti u kontaktu s dojenčadi i malom djecom koja za svoju dob nisu potpuno cijepljena protiv hripavca, poručili su iz MZ-a. .
