Saša Marić, ombudsman za zaštitu potrošača BiH, kazao je u intervjuu za “Dnevni Puls” da je potpuno netočno da su poskupljenja hrane i drugih roba u BiH rezultat poskupljenja na svjetskom tržištu. Institucija pučkog pravobranitelja napravila je, kaže, temeljitu analizu na temelju koje su došli do jednostavnih podataka da cijene hrane kakve su kod nas nisu preslikane na svjetskim burzama.
Nema pokrića
– Zaključno, zaključili smo da su cijene mesa, mlijeka i njihovih prerađevina, žitarica, ulja i šećera više na globalnoj razini, između 20 i 30 posto nego prije 10 godina, ali realnost je kod nas da se radi o poskupljenjima. 100, 200, pa i više posto, što je zapravo uzrokovano neopravdanim divljanjem trgovačkih marži, bez pokrića u rastu svjetskih cijena. Jer, veliki trgovci koji su kupovali na svjetskoj burzi svoju robu prodaju 10 posto skuplje, drugi koji kupuju za područje Balkana, treći za BiH dodaju još 10 posto marže i onda posljednja dva-tri u cijelom lancu također , njihove marže, što je opet proizvelo ogromne cjenovne razlike – objašnjava Marić.
U analizi su se dotakli cijena ugljena koje su u odnosu na 2022. i 2023. godinu zabilježile pad od čak 200 posto, dok su cijene nafte i naftnih derivata danas u zlatnoj sredini kada se promatra razdoblje od 2012. do 2020. i koji su, zapravo, najmanje 10 posto manji nego u posljednje dvije godine.
– Treba nam, uvjetno rečeno, bojkot potrošača. U različitim trgovačkim lancima litra ulja ili kilogram margarina ili tanjur jaja imaju vrlo različite cijene. Pa onda treba skuplje kažnjavati i ne trošiti novac s njima, ali to je stvar svijesti potrošača. Jer, kad bi to primjenjivali, onda bi i trgovci vodili računa mogu li postavljati takve marže i dok god vide da se izvlače, tako će se i ponašati – ističe Marić.
Sporedne stvari
No, ukazuje da su u odnosu na cijene sve to sekundarne stvari, jer je primarna stvar da se 30 godina nije dovoljno ulagalo u razvoj domaćih kapaciteta. Svi naši poticaji, kaže, bez obzira na to jesu li pravilno formirani ili ne, količinski, količinski u novcu, po njegovom mišljenju, nisu dostatni u razvoju domaće proizvodnje.
– Postoje statistički podaci da uvozimo hektolitre i hektolitre pitke vode. A u BiH imamo toliko prirodnih, zdravih izvora vode da bismo mogli izvoziti tri puta više. Ali to je zapravo taj odnos da ne ulažemo dovoljno u vlastite proizvodne kapacitete hrane, pa i tekstila, drvne industrije i ostalog. Očito nemamo pravih načina da potaknemo zapošljavanje ljudi i pomognemo gospodarstvenicima, kako bi podmirili domaće potrebe i dodatno izvozili. I onda, kada ovisimo o svjetskim burzama, lako je naći opravdanje zašto nam cijene rastu, jer se samo pozivamo na svjetske trendove – “pa pije vodu ili ne” – zaključuje Marić.
Rekordan broj reklamacija
Lani je institucija zaprimila rekordnih 1400 pritužbi. Prema njegovim riječima, potrošači su se iu 2024. godini žalili na robe široke potrošnje poput tehničkih uređaja, odjeće i obuće te reklamacije, ali i na isporuku komunalnih usluga, posebice cijene grijanja, odvoza smeća i vode, internetsku kupovinu …
