Vijeće ministara BIH -a nakon jučerašnjeg zasjedanja, međutim, nije uspjelo pronaći rješenje za dug BH. RS entiteti prema Viaduct Portorož -u.
Dug se svaki dan povećava za oko 9.600 eura, kamate i sada je blizu 57 milijuna eura.
Forbes Slovenija Ušao je u kontakt s suvlasnikom Viaduct Portoroža Borisa Goljevskeca, koji je odgovorio da je Viadukt uopće došao, a onda bez potrebnih referenci primio ovaj posao, s kojim su bili u partnerstvu, ali i što dalje.
“Neće stati”
Goljevšček kaže da se neće zaustaviti dok ne dobije svoj novac i kaže im da pripreme druge mjere prikupljanja, osim onog koji podrazumijeva prodaju imovine BIH.
Goljevšček ističe da je vijadukt ponudio raskid sporazuma o koncesiji koncesija, što je vlada RS -a odbila.
– HES VRBAS tada je u listopadu 2015. podnio zahtjev protiv vlade RS -a. Budući da je vlada odbila zahtjev, Viaduct je, kao većinski vlasnik HES VRBAS -a, podnio zahtjev za arbitražu iz BIH -a prije ICSID -a u Washingtonu, na temelju sporazuma o zaštiti ulaganja i BIH potpisan 2002. godine. Tada se prekinuo i ugovor. Viaduct je u početku zastupala odvjetnička tvrtka SDIL, koja je potom privukla Vannan Capital da financira spor, kao i MSK -ov odvjetnički ured iz Washingtona. Oni su bili do 2020. zastupali viadukt, a zatim su zagovarali odvjetnički ured 3VB iz Londona – redatelja i suvlasnika Viaducta Boris Goljevšček za Forbes Sloveniju.
Bih je u travnju 2022. izgubio arbitražni spor na sudu u Washingsy.
– ICSID je dodijelio vijadukt oštećenjem 39,8 milijuna eura, s retroaktivno izračunavanjem kamata od 13. studenog 2021. do datuma plaćanja – kaže Goljevšček za Forbes Sloveniju.
Kumulativna kamatna stopa iznosi 7,1 posto, a Viadukt se dodjeljuje i pravni i drugi troškovi, ali oni su zanimljivi.
Viaduct je, jer vlada RS -a nije podmirila dug, prošle godine najavila je prisilni oporavak naknade, uključujući i kamate.
– Važno je dodati da su odvjetnici viaduct za danas obavijestili sve kompetentne vlasti u BIH -u više od 18 puta, ali nikada nisu dobili službeni odgovor – kaže Goljevšček.
Posao viadukta i kćeri
Tvrtka Viadukt, inženjerstvo i građevinar, koji sada duguje BIH gotovo 60 milijuna eura, upisana je u bazu podataka AJPES u drugim aktivnostima inženjerskog i tehničkog savjetovanja. Kao što je rečeno, redatelj je Boris Goljevšček, koji ima 85 -postotni udio u kompaniji, dok je preostalih 15 posto u vlasništvu Vladimira Zecnika.
Iz baze podataka AJPES -a iznosi 7. studenog 2008. godine, a Goljevšček i Zavin ušli su u založno pravo i zabranu opterećenja i odlaganja na temelju javnosti zajma i knjižnice – kako bi osigurali potraživanja.
Tvrtka, registrirana 1992. godine, nema prihoda od 2010. godine., Osim 2.400 eura u 2021. godine. Prije toga, posljednji zabilježeni prihod bio je 2009. godine. Godina i iznosio je nešto više od osam tisuća eura. 2004. godine, najviše prihoda ostvarenih 2004. godine. Kada je potpisan ugovor o koncesiji, 1,8 milijuna eura, a u sljedeće dvije godine preko 900 tisuća eura.
Kao što je Goljevšček objasnio Forbesu Sloveniji, prije nego što je potpisao ugovor za izgradnju dviju hidroelektrana, VRBAS je bio uključen u građevinski inženjering za razne stambene i druge projekte, poput građevinskih kuća, vikendica i slično. Ulazeći u projekt HPP VRBAS, odlučili su da Viadukt posvećuje isključivo ovom projektu. Aktivnost građevinarstva prebačena je u druge tvrtke, kaže, koje su kasnije prodane ili zatvorene.
Kako je tvrtka koja je postigla nešto manje od dva milijuna eura prihoda u godini, ugovor od 165 milijuna eura došao je do tako velike stvari?
Goljevšček odgovara da je prije potpisivanja sporazuma o koncesiji s Republikom Srbijca, njemačkog partnera MBB -a, kojeg je donio investitor ENBW (Energie Baden Wurtenberg) i zaključio ugovor prema kojem će Nijemci financirati projekt.
Prema Goljevskeku, Viaduct je već prenio 1,3 milijuna eura kao predujam, ali predviđeno je da se ugovor predviđa da se predujam pretvori u zajam ako posao ne uspije. Posao kasnije nije uspio, a Viaduct nije mogao otplatiti zajam jer je, prema njegovim riječima, većina tvrtke HES VRBAS i od 2004. godine financirala posao koncesionara u BIH, ulažući ukupno oko tri milijuna eura. Stoga se ENBW Energie upisala u založno pravo vlasničkih udjela Gođevščeka i Zavnika u Viaductu.
Gdje su dobili novac za financiranje projekta, oko dva milijuna eura, s obzirom na to da su se prihodi od vijadukta osušili? Goljevšček odgovara da je financiranje dolazilo iz vlastitih izvora (viaduct), od kapitalnih kompanija Goljevšček i Zavnik, te kreditiranje na financijskom tržištu, “za koje su svi ugovori vezani”.
Goljevšček je suvlasnik od 1996. godine (kasnije i jedini vlasnik) Bofrost * Adria Slovenija i Bofrost * Addriatska Hrvatska, kćeri Međunarodnog konzorcija Bofrost *, do 2010. godine, kada se koncesija vratila svojoj majci. “U moje vrijeme obje su tvrtke imale oko 120 zaposlenih, preko 30 dostavnih vozila, hladnjaci u obje tvrtke) iznosili su više od šest milijuna eura. Bofrost * Adria je dovela vijadukciju svog poslovanja u BIH”, objašnjava Goljevšček.
Kako je Viaduct dobio posao?
Pitanje se također postavlja jer je vijadukt dobio ugovor za izgradnju hidroelektričnih elektrana jer nije imao reference u ovoj aktivnosti?
Pokazalo se da Viaduct nije ni primio projekt na natječaju, ali je kasnije ušao u posao i pokušao privući razne partnere. Goljevšček objašnjava: “Vijadukt je nazvao konzorcij za izgradnju hidroelektrane VRBAS u listopadu 2003. godine. Sljedeći pregovori s vladom RS -a. Konzorcij je nazvao” GP Kurdisher Kraljevo i drugi “bio je sastavljen od Serbijskog ravnatelja, Bosana.
– Budući da vođa graditelja konzorcija nije želio proširiti jamstvo u fazi razgovora o ugovoru o koncesiji, članovi konzorcija okrenuli su nam se. Osigurali smo bankovno jamstvo putem financijske tvrtke iz Kanade, koju je naš njemački partner MBB pohranio u skladu s ugovorom o koncesiji u iznosu od 1.028.000 eura – objašnjava Goljevšček i dodaje:
– To je bilo u studenom 2003. godine. Godina, preuzeli smo smjernice i zaključak pregovora o njihovoj inicijativi. Naš unos je odobrilo Ministarstvo energije RS, a u studenom 2004. godine potpisali smo ugovor o koncesiji s vladom RS -a. Prije toga, ovaj je sporazum ratificirao Nacionalna skupština Republike Srpske. Vlada entiteta nije odobrila predloženi IIP (inovirani preliminarni dizajn), što je bilo osnova za razvoj glavnog dozvole za projekt i okoliš, a sav ICSID bio je prepoznat kao neodgovoran čin – rekao je.
Dodaje da je jamstvo (korporativni ček) još uvijek u vlasništvu vlade RS -a ili je deponirano s lokalnim ministarstvom financija, a potvrda i kopija su među sporovima.
Vlasnik Viadukta dalje objašnjava: “Predstavili smo vladu Republike Srpske, s nekoliko kvalificiranih ulagača ili partnera (grupa E iz Njemačke, CES iz Češke, ENBW iz Republike Srpske. Zašto nikada nisu provjerili, pitanje je za Rs.” Nikada sam zatražio da dovršemo projekat, tako da smo tako zatražili projekat eusa, tako da smo zatražili projekat, tako da smo zatražili projekat, tako da smo zatražili projekt 165 -eus sebi sebe sebe
Dvije tvrtke
Na pitanje zašto je Consort Bank Garantion upućen maloj tvrtki iz Slovenije, Goljevšček kaže da ih je član konzorcija kontaktirao preko direktora njihove tvrtke u Beogradu, što on poznaje.
– Čini se da je vijadukt mali, ali ne zaboravite činjenicu da smo u Hrvatskoj imali dvije tvrtke u Hrvatskoj, dvije u Bosni i Hercegovini (ne samo HES VRBAS) i Srbije.
Goljevšček nije želio ući u detalje na kojima su tvrtke radile, samo je rekao da je dio njih već povijest.
GP Građevinar Kranjevo vlasnik je jednog posto HES -ovih dionica. Svi članovi Konzorcija prenijeli su svoja prava i obveze na Vijadukt, koji posjeduje 99 posto dionica, objašnjava Goljevšček.
Nova naplata duga kreće se iz BIH
Direktor tvrtke Portoroška, kažu da priprema druge mjere naplate duga, osim zamrzavanja imovine agencije Bhansa, sporazuma Centralne banke i zakona Centralne banke BIH u Luksemburgu.
– Jer ne vidimo drugi način vraćanja duga. Nećemo prestati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Neki će pomisliti da je to neprimjereno, jer će na kraju ljudi patiti, a ne političare – izjavio je za Forbes Sloveniju.
Nije htio posebno govoriti o budućim potezima, osim što napominje da bi cilj bio vlasništvo BIH -a unutar i izvan zemlje.
Naknada troškova
Forbes Slovenia ga je pitao i što bi učinio s novcem ako ga dobiju?
– To ćemo upotrijebiti za nadoknadu troškova američkog fonda za kapital Vannin, za plaćanje odvjetničkih ureda u RS, Engleskoj i zakonitost ENBW Energie i povratak drugim vjerovnicima, bit će podijeljeni između ICSID -a – kaže Gokrešk.
