Njemački medij “Die Welt” ekskluzivno je objavio detaljan opis nacrta mirovnog sporazuma za okončanje sukoba između Ukrajine i Rusije na temelju Istanbulskog sporazuma, koji je trebao biti potpisan u proljeće 2022. godine, ali je do danas nije materijalizirano.
Glavne točke dokumenta
Što se tiče navedenog dokumenta, navodi se da su ga obje zaraćene strane dogovorile do 15. travnja 2022. godine. Naime, pregovori su nastavljeni nakon što se saznalo za masakre u Bući. Prema “Die Weltu”, gotovo sve točke su dogovorene, osim nekoliko o kojima su “trebali osobno razgovarati Vladimir Putin i Vladimir Zelenski na sastanku, ali to se nikada nije dogodilo”.
Naime, prema članku 1. nacrta ugovora, Ukrajina se obvezala održavati “trajnu neutralnost”. Tako bi Kijev odbacio bilo kakvo članstvo u vojnom savezu. Uključujući i NATO. Ukrajina se također složila da nikada neće “primiti, proizvoditi ili nabaviti” nuklearno oružje, da neće dopustiti stranim trupama da uđu u zemlju i da neće dati svoju vojnu infrastrukturu, uključujući zračne i morske luke, drugoj zemlji na korištenje.
Osim toga, Kijev se suzdržao od održavanja vojnih vježbi sa stranim sudjelovanjem i od sudjelovanja u bilo kakvim vojnim sukobima. Prema članku 3. dokumenta ništa izravno nije spriječilo Kijev da postane član EU.
Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a
Zauzvrat je Rusija obećala da više neće napadati Ukrajinu. Kako bi osigurala da Kijev bude uvjeren u to, Moskva se složila da pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a – SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina i sama Rusija – mogu dati Ukrajini opsežna sigurnosna jamstva. U članku 5. nacrta ugovora Kijev i Moskva dogovorili su mehanizam koji podsjeća na pomoć NATO-a.
U slučaju “oružanog napada na Ukrajinu”, države jamci se obvezuju podržati Kijev u njegovu pravu na samoobranu, sadržanom u Povelji UN-a. Ta bi se pomoć mogla provesti “zajedničkim djelovanjem” svih ili pojedinačnih ovlasti jamaca. Prema članku 15., ovaj bi ugovor morala ratificirati svaka država potpisnica kako bi se osigurala obvezujuća snaga prema međunarodnom pravu, stoji u njemu. Indeks.
Dakle, sigurnosna garancija na stolu u proljeće 2022. zahtijevala bi odobrenje SAD-a, Kine, Velike Britanije i Francuske. Rusija je htjela uključiti Bjelorusiju, a Kijev Tursku.
Ruski Krim i nejasna pozicija Donbasa
No, prvi cilj pregovarača u Istanbulu bio je stvoriti zajedničko razumijevanje načela mirovnog sporazuma između Kijeva i Moskve kako bi se tekst koristio kao temelj za multilateralne pregovore.
To je očito učinjeno na zahtjev Ukrajine kako bi se pokazalo da je Rusija voljna koristiti obrambeni mehanizam u stilu NATO-a.
Nakon razgovora u Istanbulu, izaslanstva obiju zemalja raspravljala su 15. travnja u online razgovorima o nacrtu sporazuma. Članak 8. navodi da su Krim i luka Sevastopolj isključeni iz sigurnosnih jamstava. Time bi Kijev zapravo prepustio Rusiji kontrolu nad poluotokom, što bi zapravo samo pravno potvrdilo stvarno stanje na terenu.
U dokumentu ostaje nejasno koji bi dio istočne Ukrajine trebao biti isključen iz jamstva zaštite država jamaca i, sukladno tome, ostati pod kontrolom Rusije. Ali najava iz Istanbula pokazuje da je Kijev pristao isključiti dijelove regija Donjeck i Lugansk koje je Rusija već kontrolirala prije početka sukoba.
Tijekom pregovora Rusija je jasno dala do znanja da je spremna povući se iz Ukrajine, ali ne i iz Krima i onog dijela Donbasa koji bi trebao biti izuzet od sigurnosnih jamstava. Odnosno, Rusija je morala povući trupe, očito, na liniju prije 24. veljače 2022. godine.
Pregovori o sigurnosti i vojnim snagama
Šefovi država trebali bi izravno razgovarati o detaljima vojnog povlačenja. Dvojica ukrajinskih pregovarača međusobno su to potvrdila za “Die Welt”. S druge strane, bilo je točaka neslaganja: Rusija je zahtijevala da u slučaju napada sve države jamci pristanu aktivirati mehanizam pomoći. To bi Moskvi dalo pravo veta na korištenje obrambenog mehanizma.
Osim toga, Moskva je odbila zahtjev Ukrajine da države jamci mogu uspostaviti zonu zabrane leta iznad Ukrajine u slučaju napada. Ostalo je neriješeno i pitanje buduće veličine ukrajinske vojske. Kijev je djelomično odgovorio na ruske zahtjeve za demilitarizacijom. Prema Aneksu 1, Moskva je tražila da Kijev smanji svoju vojsku na 85.000 vojnika. Ukrajina je ponudila kontingent od 250.000 vojnika.
O količini vojne opreme postoje različita mišljenja. Rusija je željela smanjiti broj tenkova na 342, a Kijev ih je htio zadržati na 800. Ukrajina je željela smanjiti broj oklopnih vozila na 2400, dok ih je Rusija htjela zadržati na 1029. Razlika je također bila velika topnički sustavi. Moskva je planirala 519, Kijev – 1900. Kijev je htio zadržati 600 višecijevnih raketnih sustava dometa do 280 kilometara, prema planu Rusije trebalo ih je biti 96 s maksimalnim dometom 40 kilometara.
Na zahtjev Rusije broj minobacača trebao bi se smanjiti na 147, a protutenkovskih projektila na 333, na zahtjev Kijeva na 1080, odnosno 2000. Osim toga, trebalo bi smanjiti i ukrajinsko ratno zrakoplovstvo. Moskva je tražila da ostavi 102 lovca i 35 helikoptera, Kijev je inzistirao na 160 aviona i 144 helikoptera. Prema ruskom prijedlogu, ukrajinska mornarica je trebala imati dva ratna broda, prema ukrajinskom – osam.
Politička pitanja
Također, osim vojnih, pregovaralo se i o političkim pitanjima. Ukrajina nije pristala na dio zahtjeva Ruske Federacije – da ruski postane drugi službeni jezik u Ukrajini, da se ukinu međusobne sankcije i povuku tužbe pred međunarodnim sudovima te da se zakonski zabrani “fašizam, nacizam i agresivni nacionalizam”. Nije jasno što bi taj zakonski “paket” točno uključivao, ali se može pretpostaviti da bi se ukrajinska država na neki način trebala suočiti s nekim “kontroverznim” simbolima i likovima iz novije povijesti.
No, čak i uzimajući u obzir činjenicu da su neke točke i dalje kontroverzne, nacrt sporazuma pokazuje koliko su strane blizu mogućeg mirovnog sporazuma u travnju 2022., navodi se u članku. Preostale nesuglasice Putin i Zelenski trebali su riješiti u osobnom razgovoru.
– Čak i nakon više od dvije godine rata, posao se retrospektivno čini kao dobar posao. Bio je to najbolji posao koji smo mogli sklopiti – rekao je član tadašnje ukrajinske pregovaračke delegacije za “Die Welt”.
Daleko od pregovora
Ukrajina je već nekoliko mjeseci u defanzivi i trpi velike gubitke. Gledajući unatrag, Ukrajina je tada bila u nešto jačoj pregovaračkoj poziciji nego što je sada. Iako je ruska vojska bila pred Kijevom, bilo je jasno da ga neće zauzeti. Također, bitka za Donbas tek je počela, a gradovi poput Mariopolja, Lisičanska i Severodonjecka još su bili pod ukrajinskom kontrolom.
Članak 18. nacrta sporazuma pokazuje da su pregovarači u to vrijeme pretpostavili da će Zelenski i Putin potpisati dokument u travnju 2022. Naznaku zašto se Putin i Zelenski nikada nisu sreli na očekivanom konačnom mirovnom summitu dao je David Arahamia u televizijskom intervjuu u studenom 2023.
Tada je rekao da je tadašnji britanski premijer Boris Johnson 9. travnja došao u Kijev i rekao da London neće potpisati “ništa” s Putinom – te da Ukrajina treba nastaviti borbu. Arahamija je u tom intervjuu potvrdio dosadašnje glasine o umiješanosti britanske premijerke.
Sam Johnson kasnije je odbacio ovu tvrdnju. Međutim, kao što je spomenuto, postoji razlog za sumnju da je prijedlog da se Ukrajini daju sigurnosna jamstva u dogovoru s Rusijom već u ovoj fazi propao, izvještava Indeks.
