Njemački “Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)” objavio je tekst pod naslovom “Crne laži, bijelo svjetlo” povodom 70. rođendana režisera Emira Kusturice.
Kusturičinog rođendana prisjetili su se i Švicarci”Neue Zürcher Zeitung“.
– Mnogo toga govori protiv Emira Kusturice – piše novinar “Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)Andreas Kilb dodaje:
– On je dugo bio privržen velikosrpskom nacionalizmu, još od završetka rata u BiH. Pisao je pohvale osuđenom srpskom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću i bivšem ruskom ministru obrane Shoiguu. Lani je dobio nalog ruskog ministarstva kulture, au travnju ove godine posjetio je Vladimira Putina u Kremlju.
Tamo, piše frankfurtski list, “Kusturica je zahvalio vladaru Rusije na “povijesnoj pravdi” prema svim Slavenima i usporedio agresivni napad na Ukrajinu s borbom Srba protiv Hrvatske. Putin je sa svoje strane ocijenio Kusturičine ideje o povijesti kao “zanimljiv i produktivan”.
Njemački novinar podsjeća da je Kusturica dva puta dobio Zlatnu palmu, nabraja njegov filmski opus, a potom ocjenjuje da je, nakon filma “Underground” (1995.), u kojem je “debakl Jugoslavije pretvorio u slikovitu bajku o žudnja za vlašću i izdaja prijatelja”, došlo je do “ideološke prekretnice u Kusturičinu stvaralaštvu”.
– Od tada se priklonio onim političarima i umjetnicima koji su nostalgiju za jugoslavenskom prošlošću pretvarali u narativ koji je opravdavao srpske pretenzije na vlast. Alegorije, tirade mržnje i lažni folklor – to se odrazilo i na njegove filmove – ocjenjuje Kilb.
“Simpatija za diktatore”
Istovremeno, navodi njemački novinar, “Kusturici se ne može zamjeriti nedosljednost: on se odrekao kozmopolitizma rodnog Sarajeva i umjesto toga drvene kulise filma “Život je čudo” (2005.) proširio u maketu. sela gdje se ulice nazivaju po njegovim idolima Felliniju, Maradoni, Ingmaru Bergmanu, Ivi Andriću i Che Guevari, do mjesta gdje se slavi drevni srpski svetac Sveti Sava. 2005. godine primio je pravoslavnu vjeru i novo ime Nemanja Na stogodišnjicu Sarajevskog atentata poljubio kip zločinca Gavrila Principa”.
– Jedina politička odluka za kojom žali je podrška Slobodanu Miloševiću. U svojoj autobiografiji, objavljenoj 2011. godine, u izmišljenom razgovoru s majkom ogradio se od osuđenog predsjednika Republike Srbije. Knjiga nosi naslov “Smrt je nepotvrđena glasina” – piše Andreas Kibl za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung.
– I dalje zvuči čudno kada Emir Kusturica kaže da je srpski režiser. Za ljude koji, poput Kusturice, dolaze iz Bosne i Hercegovine, to je kao da Švicarca Maxa Frischa (pisac i arhitekta, ur.) jednog dana prozovu Nijemcem. Naravno, svatko ima pravo biti što god želi i da kao takav bude prihvaćen i poštovan, ali to ne umanjuje iritaciju – piše za švicarski Neue Armina Galijaš iz Centra za jugoistočnoeuropske studije austrijskog sveučilišta u Grazu. Zürcher Zeitung (NZZ) povodom Kusturičinog rođendana.
Ona procjenjuje: “Možda bi mnogi lakše prihvatili Kusturičin odlazak da je odlučio postati Francuz ili Amerikanac. Živio je i radio u obje zemlje. Ali Kusturica je stao na stranu Miloševića i onih koji su uništili njegovo rodno mjesto. Zašto?”
Autor teksta na to pitanje pokušava odgovoriti kroz opise Kusturičinih filmova, prije svega filma “Underground” za koji je 1995. dobio drugu Zlatnu palmu u Cannesu, a za koji se kaže da je snimljen “s financijska potpora nacionalističkog vodstva u Srbiji s kojim se Kusturica zbližio”.
– To je fascinantna, šarena slika puna balkanskih klišea: jaki muškarci koji se opijaju, tuku i žele istu ženu. Ali ljudi koji točno znaju što je ispravno, a što krivo. Kusturica pretvara Jugoslaviju u veliki podrum u kojem se napetosti između prevarenog naroda neprestano povećavaju i na kraju silovito izbijaju na površinu. Sukobi se čine gotovo prirodnim, kao da se ratovi na Balkanu moraju ponavljati u redovitim razmacima bez jasnog razloga.
Hoće li se ikada “pomiriti” sa Sarajevom?
Pritom, navodi autor, “zanemaruje pokretačku ulogu Srbije. S jedne strane, Srbi se mogu činiti buntovni i tvrdoglavi, ali na kraju imaju nepogrešiv moralni kompas. S druge strane, međutim, su zavedeni i pokvareni izdajice koje je Zapad zaveo.
Takvi prijenosi temelje se na korištenju dokumentarnih sekvenci koje prikazuju njemačko bombardiranje Beograda 1941. Nasuprot tome, pojavljuju se likujući Hrvati koji pozdravljaju dolazak nacista. To se uklapa u Miloševićev politički narativ prema kojem su Hrvati, Slovenci i Bošnjaci fašisti – nasljednici svojih nacističkih predaka”, piše Galijaš za švicarske novine. I nastavlja:
– Na sličan način, a to je posljednji obrat dosad, Kusturica sada glumi Putina. A čovjek u Kremlju tvrdi da vodi rat protiv fašista u Ukrajini, pozivajući se na povijest Drugog svjetskog rata. Kusturica je u travnju posjetio Putina i zatražio subvencije za veliki filmski projekt: ‘Ruski triptih’, temeljen na djelima Dostojevskog, Gogolja i Tolstoja. Redatelj je zahvalio domaćinu u Kremlju što želi vratiti ‘povijesnu pravdu’ za Slavene, a rat u Ukrajini opisao je kao ‘borbu za nas Slavene’ – kao da Ukrajinci nisu Slaveni”, piše autor.
– Emir Kusturica sada je napunio sedamdeset godina. Poželjno je da umjesto “Ruskog triptiha” publici predstavi još koji topli, duhoviti film o ljudima iz svoje domovine. Ostaje se nadati da će se pomiriti sa svojim gradom, Sarajevom. A s njim i grad – zaključuje Armina Galijaš u tekstu za švicarski “Neue Zürcher Zeitung”.
