Popularni srpski glumac Nikola Kojo (57) za 2024. godinu, od koje smo se upravo oprostili, kaže da mu je to bila jedna od najtužnijih godina u životu.
Kada su ga u intervjuu za dnevni list Danas upitali može li čovjek biti sretan i miran u zemlji kakva je Srbija, junak filmova “Rane”, “Mi nismo anđeli” i “Parada” iskreno odgovorio: “Moguće je, ako je rođen bez imalo emocija i empatije. Ljudi su neopterećeni dobrotom i inteligencijom. Veliki utjecaj životnih trenera društvenih medija u suradnji s agendom kapitalističkog porobljavanja doveo je do ‘šuti i gledaj svoje dupe’. postao moto naše ere Brzinom svjetlosti zatvorili smo oči na najbliže, na vrisak iz susjednog stana, na starca na pločniku… Postali smo zvijeri koje ne postoje u. životinjski svijet.”
“Žao mi je djece”
Pozivajući se na tzv Srbijanske “zlatne dvanaestogodišnje kriminalne ere”, rekao je da mu je najviše žao djece – ne ove koja sada protestiraju na ulicama, nego djece koja su preuzela “kulturno” nasljeđe “ove razularene bande i njihovih lider (Aleksandar Vučić)”.
– Sve češće čujemo i vidimo način i stil komunikacije, kao i način razmišljanja kojim su, nažalost, čipirani. Umjesto školskog programa, kulturnih sadržaja, bili su prisiljeni slušati svakodnevne tirade čovjeka sumnjiva zdrava razuma. Mladi mozgovi i hard diskovi, na kojima ima dosta mjesta, upili su zaglušujuće prijetnje, laži, ucjene i govore huligana i njihovih sljedbenika. Učili su ih da je izgovorena riječ nevažna i nema nikakvu težinu, da je laž legitimna, da se ne zna što je pristojnost, krivnja i isprika. Trebat će dosta vremena da se to neutralizira – rekao je glumac.
Pozivajući se na tzv “Dvanaestogodišnje zlatne kriminalne ere Srbije”, rekao je da mu je najviše žao djece – ne ove koja sada protestiraju na ulicama, nego djece koja su preuzela “kulturno” nasljeđe “ove razularene bande i njihovih lider (Aleksandar Vučić)”.
– Sve češće čujemo i vidimo način i stil komunikacije, kao i način razmišljanja kojim su, nažalost, čipirani. Umjesto školskog programa, kulturnih sadržaja, bili su prisiljeni slušati svakodnevne tirade čovjeka sumnjiva zdrava razuma. Mladi mozgovi i hard diskovi, na kojima ima dosta mjesta, upili su zaglušujuće prijetnje, laži, ucjene i govore huligana i njihovih sljedbenika. Učili su ih da je izgovorena riječ nevažna i nema nikakvu težinu, da je laž legitimna, da se ne zna što je pristojnost, krivnja i isprika. Trebat će dosta vremena da se to neutralizira – rekao je glumac.
Kaže da mlade ljude koji sudjeluju u pobunama i prosvjedima karakterizira neustrašivost, odlučnost i ustrajnost.
– Oni se ne sjećaju ratova. Oni ne mrze. Ne možete ih natjerati da broje krvna zrnca. Više vjeruju u Djeda Mraza nego u hrvatske tajne službe koje ruše predsjednika (Vučića). Druže se i komuniciraju s cijelim svijetom. Oni su generacija otvorenog uma. Njihova ljepota je opet bumerang vremena – stasala je generacija koja bira, generacija koja nije sluđena. Oni samo žele da institucije rade svoj posao, ništa više. I to je nešto na što diktator nema odgovor – rekao je Kojo u intervjuu za Danas.
Višegodišnja koma
Na pitanje da li su se građani Srbije konačno zaista probudili iz dugogodišnje kome, glumac odlučno kaže:
– Nema povratka. Nekima je trebalo malo duže, ali budi se i probudit će se. Koliko god šutjeli od ucjena i straha, nisu mogli a da ne vide kako ovaj (Vučić) i njegovi banditi haraju Srbijom. Moramo se organizirati. Da obrane svoju djecu koja se bore za svoje živote koje žele provesti časno i veselo. A ne kao mi – koje bezuspješno gazimo 30 i pol godina. Da se neko bori na sve strane u naše ime…
Nema više ni vremena ni zdravlja. Iskoristimo ono što je ostalo, spasimo one mlađe, pametnije i hrabrije. Ne dopustimo da ih gaze auti, šamaraju jadnici i starice s kišobranima. Oživimo neke lijepe riječi kao što su samoobrana i solidarnost. Budimo tjelohranitelji i topovsko meso, kad već nismo završili ono što oni sigurno žele. Dužni smo i njima i sebi – zaključio je Nikola Kojo.
