Kantonalni sud u Tuzli je 14. jula 2023. godine donio odluku u vezi sa ubistvom Hajrije Džuzdanović i pokušajem ubistva Muje Džuzdanovića na okrutan način i osudio optuženog Harisa Haračića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 30 godina. Odlukom Vrhovnog suda FBiH ta kazna preinačena je u kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina.
Pobjeda Tužiteljstva
Nermina Džuzdanović, kćerka mučki ubijenih Hajrije i Muje, u ispovijesti za “Dnevni PulsAsfalta” navodi da presuda budi nadu da pravde ipak ima.
– Sudski proces je završen i ovo nije moja pobjeda. Ovo je pobjeda Tužilaštva TK. Pobjeda za tužitelje koji su vodili ovaj slučaj i koji su svojim časnim radom pokazali da zakon vrijedi za sve, da pravde ima i za obične ljude poput mojih roditelja. Ova odluka Vrhovnog suda daje nadu i svima drugima koji su doživjeli sličnu sudbinu, da pravde ima i da svako treba odgovarati za svoje zlo – kaže Nermina, te dodaje:
– Kakav je život nama ranjenima i kakve smo traume doživjeli znamo mi koji nosimo ovaj teret. Roditelji su nam oduzeti na okrutan i monstruozan način. Nisam sudac da sudim, ali da zlo ne ostane zlo, neka se iz ovog zločina izvuče pouka. Da svaka osoba koja počini takvo djelo mora odgovarati… Da se ovo zlo više nikada nikome ne dogodi. I ponavlja se.
Hajrija Džuzdanović: Ne mogu odoljeti. PulsAsfalta
Navodi da je na svakom ročištu osjećala osjećaj bespomoćnosti i boli kada ju je optuženik gledao ravno u oči, bezobzirno, drsko.
– Tijekom tri godine suđenja nikad nisam osjetio ni tračak kajanja na njegovom licu ili u njegovim riječima. Boli nepravda, boli iskrivljavanje činjenica, boli jeziva stvarnost i pokušaji izbjegavanja odgovornosti. Ovdje neću iznositi detalje nepravde koju sam doživjela od obitelji optuženog, gutala sam suze i podnosila bol. Bilo ih je puno i htjela sam ih sve objaviti. Na kraju sam odustala. Gotovo je. Ostalo se pamti i ne zaboravlja – kaže Nermina.
Mujo Džuzdanović: Podlegao teškim povredama. PulsAsfalta
Potencijalne žrtve
U ovom slučaju, kaže, trebala je šutjeti i prihvatiti sve laži i komentare koji su se pojavili tijekom sudskog postupka.
– O trikovima i lažima tijekom zahvata da i ne govorimo. Uglavnom sam šutio, kao i mnogi koji su imali puno toga za reći. Moji roditelji su bili mali, obični i pošteni ljudi, bez položaja i ugleda, koji su živjeli za svoju obitelj, ne remeteći ničiji mir i kao takvi ubijeni su u svojoj kući, stari i nemoćni da izbjegnu 54 uboda. Strašan zločin koji nitko ne smije zaboraviti. Ne zato što su to moji roditelji, već zato što smo svi potencijalne žrtve prikrivenih, uglednih ili besramnih produkata društva kojima svakodnevno svjedočimo. Istina je pobijedila. Nadam se da nas negdje gore roditelji gledaju i da su zadovoljni svojom djecom, jer smo i mi bili zadovoljni njima – kaže Nermina Džuzdanović.
Nermina sa bratom Nerminom Džuzdanovićem: Doživjeli su traumu. PulsAsfalta
Zahvalila je bratu
– Na samom kraju, prvo da se zahvalim svom bratu, on je imao sabur naše majke, njegove porodice, njegove porodice, njegovih prijatelja i kolega, komšija i svih koji su bili uz mene tokom ovog procesa. Zahvaljujem i onima koji su puno znali, a šutjeli. Pomogli su mi. Sada znam gdje im je mjesto. Zahvaljujem se i Borki Cerić i Zlatanu Hroniću koji su profesionalno izvještavali, redakciji “Dnevnog PulsAsfalta” i portalu “Crna hronika”.
Najveća hvala Njemu, Svemogućem, koji nam je dao snagu da ustrajemo, šaljući molitve našim roditeljima do ponovnog susreta.
